U rodnom gradu doživio sam dosta javnih poniženja, napada i uvreda o kojima ne želim da govorim, ali ipak incident koji se dogodio u subotu, prešao je sve granice. Dok sam ispred fontane i hotela „Bijeli platani“, u centru Trebinja čekao poznanike iz Banjaluke, jedan ostrašćeni starac iz manje grupe ljudi pitao me je uvredljivo jesam li se u Sarajevu poturčio i osunetio? Ne želeći da se raspravljam sa ološem, Dodikovim žbirovima i provokatorima, samo sam se okrenuo i pošao da pozdravim goste koji su došli iz Banjaluke, ali uvrede i dobacivanja nisu prestala sve dok nisam sjeo u svoje auto i otišao. „Janjičaru, poturice, izrode, bruko, ti nisi Vukanović već Muratović, marš izdajniče i Bakirova slugo ne trebaš nam dolaziti u Trebinje, mi ćemo te odavde protjerati, ovdje za tebe nema mjesta izdajniče…“ odjekivalo je sve dok se nisam udaljio.
Navikao sam se na stalne provokacije, uvrede i dobacivanja, i ne bih osjećao posebnu nelagodu i stid da se incident nije dogodio pred gostima iz Banjaluke, koji su javne ličnosti, i koji su u najmanju ruku bili zbunjeni pitajući me u čudu šta se to događa. Nisu mogli da vjeruju koliko smo nisko pali, i teško je bilo kome objasniti šta se to događa u okupiranom Trebinju. Zdrav razum teško može da shvati stepen udvorništva i naš izraženi podanički mentalitet, kako to da je devijantno ponašanje pojedinaca i grupa postalo normalno, i zašto ogromna većina otvoreno ili prećutno podržava nasilje, prihvata teror i strahovladu.
Gotovo da nema dana da se na lokalnim dvorskim crvenim portalima, koje plaća i kontroliše Laki Lučiano Petrović, ne pojave naručeni botovski komentari kako se Vukan poturčio, postao Meho, ide u džamiju, klanja u Sarajevu… Ispiranje mozga kontrolisanim medijima otišlo je toliko daleko da me je rođak na selu, koji uz RTRS živi poprilično izolovano od ostatka svijeta, pitao da li je tačno „što pričaju“ da petkom idem prvo na džumu pa onda u Trebinje? Jasno je da vlastodršci iz straha podstiču svoje plaćenike da šire mržnju i laži, stvaraju atmosferu linča protiv nepodobnih, te pokušavaju da me isprovociraju da napravim neki gaf kako bih dodatno mogli spinovati javnost.
Dobar dio svog života proveo sam braneći obespravljene, radnike i sirotinju. Zaratio sam sa svim moćnicima, političarima i tajkunima u Hercegovini, vodio desetak sudskih sporova boreći se za istinu i pravdu, i nikada nikom ko mi se obratio, tražio pomoć i zaštitu, nisam rekao neću, ne smijem i ne mogu. Ni u snu nisam mogao vjerovati da će me oni za koje sam se istinski borio prezirati, pljuvati i ponižavati kako bi se dodvorili vlastima, svojim tlačiteljima i okupatorima. Često se osjećam kao naivna iskorištena mazga koju su svi tovarili, koja je vjerno i poslušno služila i vukla za svakog, a kad je malo poklekla pod silnim teretom kojim su ga natovarili, umjesto pomoći i rasterećenja počeli su da se utrkuju ko će izrabljeno magare jače udariti po glavi i zadnjci.
Mogu nekako shvatiti da niko nikada u Hercegovini bar nekim gestom nije pokušao pomoći i nije reagovao kada sam bio meta brojnih napada, mogu shvatiti da su me moćnici protjerali i izolovali, ali ne mogu razumjeti zbog čega ispraštaju nedužni ljudi oko mene, moji prijatelji i porodica. Zašto ni nakon progona nisu prestali napadi već kreću nove tužbe, blokade računa, otimanje stvari? Nije mi jasan nagon i potreba bijednika, ološa i ljudskih ništavila da svoju lojalnost i odanost Mafiji pokazuju tako što će me provocirati, nazivati poturicom, izrodom i izdajnikom?
Moram priznati da me provokacije, podmetanja i kukavičko ponašanje lažnih patriota dodatno motiviše da se još snažnije i jače borim protiv unutrašnjih okupatora, i da njihov strah pokazuje da sam na pravom putu. Vrijeme, kao najbolji sudija, će pokazati ko su izdajnici a ko istinske patriote, ko je pljačkao i uništavao sopstveni narod kukavički se skrivajući se iza tri prsta, sramoteći naciju, vjeru i otadžbinu.
Ubjeđen sam i da će mnogi Trebinjci i Hercegovci dugo vremena nositi biljeg, osjećati stid i sramotu kad spoznaju koga su uporno podržavali, i kakva je njihova sramna uloga aktivnih saučesnika u projektu sistematskog uništavanja svog naroda, grada i države.
Nebojša Vukanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Leutar.net-a.
Be the first to comment