Poštovani, pišem Vam jer ste jedan od rijetkih portala koje pratim iz našeg dragog grada. Uvijek prilično objektivni i zaista portal koji me svaki put iznova i iznova nasmijava tako divnim tekstovima. Iz istog razloga i ja ću pokušati da Vam prenesem jedan detalj od 01.09. Ako ne uspijem da Vas nasmijem, onda sigurno ću uspjeti izazvati revolt u Vama kao i sebi zbog naše svakodnevnice sa kojom se Vi hrabro borite.
Dijete čim se rodi u ovoj našoj divnoj Republici, suočeno je sa diskriminacijom od toga ko mu je roditelj do političkog opredjeljenja istih odmah u porodilištu, od visine mita kojeg moraš dati na porođaju da bi ga pazili, preko upisa u vrtić, pažnje u njemu, preko polaska u školu, fakultet, traženja posla… dok ne umre.
Moj tekst se odnosi na jedan događaj polaska u školu mog djeteta. Prvo, pedagozi su dozvolili da se formira odjeljenje djece roditelja kojim su oba roditelja VSS (80% odjeljenja), a u drugom 80% djece roditelja sa SSS ili nižim obrazovnim stepenom, zahvaljujući roditeljima koji žele da njihov mezimac bude ušuškan od rođenja, da poznaju učiteljicu, da ide u međusmjenu jer ne može ustati u 7h, do toga ko će da mu bude drugar, čiji sin i kćerka.
U redu, iako smo oba roditelja djeteta sa VSS i magistarskim, upali smo u grupu djece sa siromašnijim statusom i odjeljenjem koje će se rasformirati za godinu dana. No nebitno, poznajući svoje djete znam šta može i koliko će postići, a i djeca iz takvih porodica (siromašnijih) znam da su obično davala velike naučnike, doktore i velike ljude jer su se sami borili. Tako mislim da će biti i sa ovim odjeljenjem. Za svoje djete mi nije padalo na pamet tražiti štelu niti vezu kao drugi, jer mi je besmisleno.
Zatim je uslijedio prvi dan škole. Dobili smo učiteljicu kakvu smo samo sanjati mogli. Iako ništa tražili nismo. Ubrzo je stigao i direktor i načelnik grada, uz onako prilično naučen govor, ali ne osporavam jako lijep, poželio je dobrodoslicu djeci. Izašli su, a učiteljice su podijelile knjige i poklon od načelnika, skroman, čestitka i dvije knjižice. Pokloni prethodnih načelnika su bili mnogo bogatiji, ali poklonu se u zube ne gleda. Kaže da će po mjesnim zajednicama dijeliti sveske, ali te sveske do nas nisu stigle, Hvala Bogu nismo socijalni slučajevi, ali izgleda kao i sve daju socijalnim slučajevima i svojim stranačkim kolegma, iako su u pitanju bila sva djeca osnovaca. NEBITNO I TO.
Da pokušam skratiti, knjiga koju su dobili od načelnika je o Republici Srpskoj. Divna zaista, ilustrovana i prilagođena djeci. Dok smo kod kuće spremali pribor, dijete je prelistavalo knjigu. Pošto već samostalno odavno čita, nabrajali smo gradove i opštine iz knjige i o njima diskutovali zajedno.
Početak knjige je Banjaluka, zatim Laktaši, a da ironija bude još veća i štamparija je iz Laktaša… i crvena linija karte RS na zadnjoj stranici knjige pružena ne iz Banjaluke kao glavnog grada, već iz Laktaša do Trebinja. Divno i to crvena. NEBITNO kao i sve, dok dijete nije upitalo, nabrajajući gradove i opštine, velike i one male jedva poznate, gdje je Istočni Mostar?
U prvom trenutku nismo obraćali pažnju, mislili smo da se radi o većim gradovima ili samo znamenitostima Republike Srpske. Ali, kada je opet pročitalo sve gradove koji su u knjizi i nas je zainetresovalo. U knjizi su Jezero, Sutjeska , Šipovo, Pelagićevo, … zaista mnogo malih mjesta u RS, a Istočnog Mostara nije bilo ni na karti, niti kao lekcija. Da ironija i ovoga puta bude veća, drugar od djeteta kaže – moja baka živi na Berkovićima, nema ni Berkovića. Onda je uslijedio muk.
Poštovani autori knjige i dragi uredniče, vjerovatno neobrazovani i dovoljno neupućeni, ali prije svega stranački nastrojeni – ISTOČNI MOSTAR I BERKOVIĆI SU OPŠTINE U NAŠOJ DRAGOJ REPUBLICI SRPSKOJ!
Ako ste odvojili stranicu da opišete ljepote tako malih i zaista nepoznatih opština i gradića ili ne znam već, mjesta u RS, zar nije bilo mjesta za još jedan list knjige? Da se pomene zemljoradnja, stočarstvo, med, kajmak, izvoz šume, prelijepo zimsko izletište Ruišta nadomak Istočnog Mostara. prelijepa Bregava… Iznad svega divni ljudi, hrabri, pošteni i radni. Zaboravljeno bi vjerovatno bilo i Gacko da nije Termoelktrana zlatna koka nosilja koja daje i finansira Bosnu. Dakle, obje zaboravljene opštine su iz HERCEGOVINE.
Da li je u pitanju Vaše neznanje ili to što obje opštine ne drže Vaši, to ne znam, ali ja djetetu o politici neću pričati u 1. razredu, a nećete ni Vi dragi LAKTAŠANI.
Pričaću im o obje opštine u kojima na ulasku piše DOBRO DOŠLI U REPUBLIKU SRPSKU, jer je to Republika Srpska. Ovi ljudi su odbranili jug RS, ovim ljudima krv predaka ne da da se prodaju za radno mjesto u Elektroprivredi.
Zato su zaboravljeni i od autora i Predsjednika, a i od Načelnika koji su morali otkupiti tiraž laktaške štamparije i servirati ga našoj djeci.
Konkretno, naša djeca putuju i obišli su cijelu Republiku Srpsku. Znaju i za Šipovo i Pelagićevo, ali znaju i za svoje korjene i nikada ih neće zaboraviti.
A kada im u školi budu tražili da nabrajaju gradove i opštine, počeće od Istočnog Mostara pa dalje dok ne stignu do Laktaša, a ne obrnuto kao što knjiga kaže. Sve to po cijenu ocjene ili da se školuju negdje u inostranstvu.
Draga djeco, nemojte dozvoliti da vas u prvom razdredu zatruju politikom.
A draga djeco iz Bosne, dragog dijela Banjaluke i Laktaša, postoji još divnih gradova i mjesta koji nisu pomenuti, samo da znate kada ih čujete da ne pitate roditelje da li se Berkovići nalaze u Hrvatskoj?
S postovanjem, roditelj prvačića.
Srdačan pozdrav najboljoj redakciji i puno sreće u budućem radu.
Malo politicki obojeno. Ovo oko Laktasa i crvene boje mu nije trebalo, a ovo sa razredom, pedagogom i djecom je tacno. Ipak je to najveci problem
Ma fuj.Jadno je dijete, koje ima ovakve roditelje
Pa zar linija ne pocinje od laktasa, zar nije crvena?
Iskreno tajo je iskompleksiran … U TB nije nasao svoje mjesto pod suncem ( energetskom sektoru ) … Pamte trebinjci i druge vlasti i druga vremena … Nije bilo Laktasa i SNSD -a znalo se ko moze ako ne u HET i u elitne razrede…