PRAVOSLAVNA POUKA: Svijet voli pobjednike i idolopoklonstvo – svi za jednog na vlasti

Od vrha do dna društvene ljestvice idolopoklonstvo vlada. Svi vjeruju u Zlatno tele. Svi vole pobjednike i njima se klanjaju. Svijet je pokoran vlasti.

Velike vođe. Nepogriješive vođe. Oduvijek je volio i divio im se. Gradio im piramide, spomenike, trijumfalne kapije, veličao ih u odama i himnama, klesao ih u stijenama i stećcima, izlivao u bronzi, balzamovao ih i metao ih u sarkofage nakon smrti. Pobjednik je bio uvijek na cijeni i njegov kult se njegovao, kao svojevrsna nada podanika u sigurnost trajne pobjede, sile, snage i sigurnosti koju im vođa obezbjeđuje i poslije smrti. I stalna je namjera idolopoklonika velikog vođe da se ta pobjeda nepogriješivog vođe provuče kroz vrijeme i vijekove.

Poznata je biblijski priča o jevrejima i Zlatnom teletu. Sam Bog je u to vrijeme bio prisutan sa jevrejima i vodio ih, bio je među njima, bio je vidljiv u stubu od vatre i dima, kojim ih je vodio kroz pustinju. Objavljivao im se, činio čuda, davao im uputstva preko Mojsija. I jednog dana kada je Bog pozvao Mojsija da mu na Svetoj gori Sinaj izdiktira Božije zakone – tablice sa Božijim zapovijestima, što je trajalo 40 dana, nestrpljivi Jevreji koji su čekali Mojsijev povratak, zadnjeg dana nisu znali šta će sa sobom bez vođe, pa su i pored Božjeg upozorenja da ne prave sebi idole i božanstva, natjerali prvosveštenika Arona da im izlije statuu Zlatnog teleta, da bi se nekome klanjali. To ih je đavo huškao da njega obožavaju.

I tako i nerazumno uradiše, napraviše Zlatno tele i počeše mu se klanjati kao idolu. To razgnjevi Boga i On naredi Mojsiju da uništi Zlatno telo i pobije sav narod koji se klanjao đavolskom idolu. Mojsije djelimično to i učini, razbi idola, a Boga izmoli da poštedi cijeli jevrejski narod, a da samo kazni neke medju njima, one najnerazumnije, što se i zbi. Medjutim, iznenadićete se, i pored tako očigledne demonstracije Božijeg gnjeva, i dan danas ima jevreja i nejevreja, koji se klanjaju Zlatnom teletu, odnosno đavolu koji iza njega stoji. To je ta moć đavola da vas ubijedi u nevjerovatne gluposti. To je nedostatak razuma.

Kako je juče bilo tako je i danas, idolopoklonstvo je na cijeni. I ne odumire. I danas se mnogi slijepo klanjaju nekome živom čovjeku ili nečemu apstraktnom, bez smisla, duha i razuma. I danas svako ima svoje Zlatno tele u koje vjeruje. Neko vjeruje da je Evropa ili Amerika njegovo Zlatno tele, ili pak slovenska Rusija, komunizam i klasna borba, liberalizam i divlje slobode, vjerski sinkretizam i paganizam, veliki partijski vođa ili veliki sportista, fudbalski klub za koji slijepo navija, facebook upoznavanje, statusno zanimanje, itd.

Za prošla vremena smo mogli naći opravdanje da su ljudi bili neuki, neškolovani i neslobodni, da nije bilo razvijenih komunikacija i da je narodna svijest zavisila samo od dvorskih tribuna koji su objavljivali sliku i priliku voljenog kralja, stvarali masovne spomenike i pravili sjajne fešte u kojima se uzdizao kult ličnosti pobjednika i ojačavalo idolopoklonstvo. S ove distance, nama se to čini kao mentalni teror, ali je to u stvari bila igrarija u poređenju sa psihološkim tretmanima kojima smo danas izloženi od strane raznih PR službi, grupa za lobiranje, nezavisnih medija, nevladinih organizacija, TV reklama, holivudskih filmova i grupa za strateško planiranje.

Savremeno idolopoklonstvo je dobrim dijelom i naučno utemeljeno.

Ali ipak, ima i to nešto što čudi, a to je potpuno nekritička svijest inetelektualne elite. I ona voli pobjednike i ona je pokorna autoritetu na vlasti. Intelektualci su ti koji najviše podržavaju velikog i nepogriješivog vođu i slijede ga. Svakome ko iole objektivno prati savremenu istoriju, što svijeta a što lokalne zajednice balkanskih plemena, odmah upada u oči potpuna neautentičnost mišljenja i rada intelektualne i svake druge elite. Bilo na kojoj strani da se ta elita nalazi, lijevo, desno, centar, uvijek je demagoški pokorna svojim autoritetima i lokalnim vladarima. I to svoje idolopoklonstvo ne skriva i ne stavlja pod lupu objektivnosti.

Tu mi je posebno zanimljivo idolopoklonstvo lijevih ideologija, koje je bilo očigledno u veličanju lika Tita, Lenjina, Staljina, Mao Ce Tunga u prošlim decenijama, ali je sada još očiglednije u socijaldemokratiji i liberalnim idejama i veličanju ideje slobodnog i otvorenog svijeta, jer tu imamo jedan paradoks koji je doveo do globalne hipokrizije i licemjerja nesagledivih posljedica. U stvari, posljedice su sagledive, ali će biti jako traumatične.

Naime, nakon drugog svjetskog rata, lijevi i svi oni koji ulijevo misle, vođeni utopijskim idejama socijalizma i socijademokratije, isilovali su stvaranje potpuno neravnopravnog svijeta i klasne podjele po svim osnovama: po bogatstvu, statusu, političkoj moći. Oni koji su se navodno zalagali za radnička, ljudska, životinjska i sva ostala prava, za vladavinu demokratije i zakona, stvorili su nikada podijeljeniji svijet. Stvorili su svijet nejednakosti, svijet vojnih intervencija i diplomatskog licemjerja, nasilno nametanje i ubijanje nedužnih u ime demokratije, vladavinu dvostrukih aršina i zakona jačeg, stvorili su svijet ultra bogatih i svijet masovno siromašnih, i na kraju su stvorili ne slobodan, nego kontrolisan svijet, u kome kontrola nad životom pojedinca i nad životnim resursima postaje sve izrazitija.

I ništa nisu shvatili oni koji se klanjaju takvim idejama nazovi slobodnog svijeta. Idolopoklonstvo ideologiji i nekritički prihvatanim idejama, sve nas vodi u propast. Malo ko od te lijeve intelektualne elite je u stanju da shvati da je čitav koncept promašaj, da se zabluda o blagodeti demokratije zapadnog svijeta svodi na jednu jednostavnu istinu – njima na razvijenom zapadu je demokratija lijepa i divna, jer mogu da je plaćaju opljačkanim parama iz drugih dijelova svijeta. Sav ostali svijet ta demokratija košta, puno košta. Košta nas to idolopoklonstvo u uvezenu demokratiju koju ne razumijemo, košta nas idolopoklonstvo da je čovjek centar svijeta i da mu se sve mora pokoriti, košta nas vjera u neko tuđe i bolje društvo nemorala sa svim tuđim pravilima, a da ne znamo šta ona znače i kakve posljedice nose za nas.

Tražili ste, dobili ste željeno Zlatno telo. Niste srećni u tome dragi liberali, socijalisti, komunisti i ostali slični?

Rušeći Boga tvrdeći da je to zabluda i opijum za narod, na žalost otrovali ste sopstvene duše i postali idolopoklonici đavola, koji ima više oblika i pojava, tako lukavo prilagodjenih čovjeku. Povjerovali ste u njegove ideje o tome da je sve dozvoljeno, da čovjeku treba novi moral bez Biblijskih zabrana, da čovjeku treba dati svako pravo, pa i da laže, ubija i krade ako je to u opštem interesu države, povjerovali ste da osim nauke, novca, samoizražavanja i ličnog zadovoljstva, ništa drugo ne postoji bitno na ovom svijetu. Povjerovali ste da ste veći od Njega u svojoj gordosti, tuđe kipove ste počeli da klešete i da im se klanjate.

Jad ste sebi natovarili, idolopoklonici. Zlatno telo u koje vjerujete je prevara.

Š.V.

1 Komentar

  1. Bolna istina. Ako ste ovaj tekst objavili i u ko tekstu aktuelnih spomenika koji se ovih dana podižu i otkrivaju u Trebinju, treba navesti da Zlatno tele nisu oni u čiju čast se podižu spomenici, već naručioci. Njima se narod više klanja nego samom Bogu. U crkvu idu zbog iskonskog straha, a klanjaju se vlastodršcima jer od njih mogu dobiti realnu materijalnu pomoć. Za veliku većinu vjernika koji možda toga i nisu svjesni, Bog je na zemlji, a ne na Nebu. Nažalost, duboko smo zaglibili…

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.