
Radoje Domanović (Ovsište, 16. februar 1873 — Beograd, 17. avgust 1908) srpski je satirični pripovedač.
Biografija
Radojev deda Milić Domanović je doseljenik iz Hercegovine sa jedne visoravni između Trebinja i Nevesinja. Po istraživanjima Milinka Domanovića njihovo poreklo je iz sela Domanovići u Hercegovini. Deda se zadržao u okolini Kragujevca. Radio je i služio kod Simeona Cukića srodnika Pavla Cukića poznatog ustanika i Karađorđevog vojvode. Ovaj oštroumni Hercegovac se uskoro svojim radom i znanjem uzdigao od najamnog radnika do slobodnog seljaka. Korakom ispred vremena obojicu sinova, Aleksu i Miloša – Radojevog oca, školuje na bogosloviji. Aleksa se zapopio, a Miloš je otišao u učitelje. Radi kao učitelj, ali se bavi i unosnim poslovima. Hrabar i inteligentan uskoro postaje imućan čovek. Ženi se Persidom ćerkom Simeona Cukića, onog gazde kod koga je njegov otac Milić radio kao sluga. Iz tog braka rođen je 16. februara (ili 4. februara po julijanskom kalendaru) 1873. godine u porodici seoskog učitelja u selu Ovsište kod Kragujevca Radoje Domanović. Detinjstvo je proveo u susednom selu Jarušicama, gde je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Kragujevcu, a Filozofski fakultet na Velikoj školi u Beogradu. Kao profesor srpskog jezika radio je u gimnazijama u Vranju, Pirotu i Leskovcu. Zbog političkih uverenja je proganjan, premeštan i otpuštan sa posla. Oženio se 1895. godine učiteljicom Natalijom sa kojom je imao ćerku Danicu (1896—1956) i sinove Dragišu (1902), koji je umro ubrzo po rođenju, i Zorana (1905—1944). Posle pada režima kralja Aleksandra Obrenovića 1903. godine, nezadovoljan malim promenama u zemlji, pokreće politički list „Stradija“, u kojem pokušava da se bori protiv mana novog režima. Razočaran, odavao se sve više boemskom životu, mnogo je pio, i usamljen, ogorčen i siromašan umro je u 35. godini života, 4. avgusta/17. avgusta 1908. u Beogradu.
Književni rad
Presudan uticaj na karakter i književni rad Radoja Domanovića, imaju dve činjenice. Njegov otac Miloš i njegova moć, ali i majka, unuka ustanika Pavla Cukića. Miloš je bio prvenstveno seoski gazda pa onda učitelj. Tvrdoglav i svestan svoje snage. Majka, nežna i puna ljubavi prema sinu učila ga je srpskoj narodnoj poeziji, čojstvu i ponosu srpskog seljaka – revolucionara. Radoje Domanović je beskompromisan i hrabar. Njegova misao britka i provokativna. On je prvi pravi satiričar među srpskim realistima. Satira je glavno obeležje njegovog talenta. On je tvorac srpske satirične pripovetke.
Veliki broj osnovnih škola nosi ime „Radoje Domanović“, takođe postoji i Zadužbina „Radoje Domanović“ koja dodeljuje nagradu sa istim imenom.
Pripovetke
Njegove najznačajnije pripovetke su:
- Vođa
- Danga
- Stradija
- Mrtvo more
- Kraljević Marko po drugi put među Srbima
- Razmišljanje jednog običnog srpskog vola
- Ukidanje strasti
- Pozorište u palanci
- Glasam za slepca
- Ne razumem
- Naša posla
- San ministra
Filmovi
Domanovićeva dela su pretočena na filmsko platno:
- 1964. Boj na Kosovu
- 1968. Kraljević Marko po drugi put među Srbima (TV)
- 1980. Pripovedanja Radoja Domanovića (serija)
- 1988. Neka čudna zemlja
Izvor: publicfigure.me
Be the first to comment