Vladeta Jerotić, srpski akademik, ljekar, psihijatar i književnik posvetio je u svom dugogodišnjem radu niz studija o braku, porodici i razvoju djece. Ovi citati samo su neki od mnogobrojnih Jerotićevih teorija:
“Djeca ne učvršćuju brak. Tamo gdje je dobar brak može postati još bolji sa djecom. Tamo gdje nije dobar, postaje još gori. Stabilni brakovi su stabilni bez obzira na to koliko djece ima. Znači, dijete je upravo onakvo kakav je brak.”
“Ono što će odlučiti da se dijete pogrešno razvija jeste nedostatak topline, sigurnosti i autoriteta kod samih roditelja. Jer ako je dijete zaista na početku bespomoćno, od koga ono može da dobije onaj prvi neophodan impuls ka sigurnosti i zbrinutosti nego od roditelja. Ono nema nikakav drugi kriterijum za sopstvenu vrijednost nego priznanje koje dobija od svoje najbliže okoline.”
“Jedino dijete prima u igri drugo dijete takvo kakvo jeste, (Hristos pozvao da ostanemo kao djeca). Dijete za drugo dijete jeste. Odrasli gledaju jedan drugog onako kako bi želeli da drugi budu, ili kako bi želeli da sami budu, a pošto se uvjere (ako se uvjere) da ljudi nisu takvi, oni ih kritikuju, jednom riječi, odbijaju da ih prime za ravnopravne u igri odraslih, da ih prime onakve kakvi stvarno jesu.”
“Malom djetetu je više nego ikom i ikada kasnije potrebna pažnja, društvo, zaštita, moralno ohrabrivanje i ljubav. Pretpostavka je da se ljubav zapravo rađa u onom ranom životnom dobu kada dijete osjeti da je njegova potreba za sigurnošću relativno zadovoljena, i to da ju je pre svega zadovoljila majka koja u to unosi svoja neposredna i nesebična osećanja”.
Akademik prof. dr Vladeta Jerotić
Preuzeto sa: Zelena učionica
Be the first to comment