Buđenje je moguće

Namjestio sam prije nekoliko dana radio da me budi, umjesto alarma. Da unesem malo promjene, tako sam rekao sebi.

A i znate ono: mrziš ono što te budi. Lakše mi je nekako da mrzim čovjeka ako ne znam kako izgleda. A i nezgodno je ići na posao sa jutarnjom erekcijom, a čim čujem glas radio-voditelja, moja mala šator-planina spadne.

Eto, zato sam namjestio radio da me budi.

“Dobro jutro, dragi slušaoci! Za sve one koji su se tek sada uključili, vi slušate jutarnji program…”

Pa onda taj vještački nasmijani ženski vokal reče ime radio-stanice.

“Želimo vam divan dan, šta god da ste planirali. Trenutna temperatura…”

Pa reče temperaturu, vlažnost vazduha, predviđanja uticaja monsuna u Indiji na usjeve kod nas i slične važne informacije. Sve pokušavajući da i mene učini na silu raspoloženim. Kao neka FM verzija #sandologije.

Trudim se da napipam radio, da mu presudim u stilu Pink pantera i ućutkam tu ženetinu. ’Oćeš đavola, računao sam na vlastiti beterluk i sklonio ga od kreveta, tako da je ustajanje neminovnost.

Ustao sam i došao do radija, promijenio stanicu. Valja započeti dan. Vučem se kroz kuću, kao i svako jutro, psujem jutro, buđenje, posao.

Sranje.

Voditeljka me zajebala, pošto se u roku od trideset sekundi javila sa druge radio stanice da pročita najnovije vijesti. Druga je stanica, ali je sigurno ona, nemoguće da postoje dvije jednako iritantne i vještački raspoložene žene u 7 ujutro. Osim ako sve radio voditeljke nisu iste. Oh, wait…

Pravim doručak. Idu vijesti.

Svijet:

“Nove skandalozne izjave Donalda Trampa! Tramp je zatražio punu podršku svih građana SAD za podizanje zida prema Meksiku! Tramp je izjavio kako je Amerika u fazi ponovne izgradnje američkog sna.”

Region:

“Predsjednički izbori u Srbiji se zahuktavaju, a dojučerašnji prijatelji i stranački drugovi će se direktno sukobiti. Očekuje se rekordan broj prljavih poteza i ispečenih volova u jednoj kampanji.”

Vijesti iz zemlje:

“Očekuje se drugi dolazak Hrista, koji će odrediti kome od nas će biti bolje, a ko će u pakao da gori čitavu vječnost. Na banjalučkom aerodromu će ga dočekati Soraja Vučelić i Nemanja Kusturica, koji će mu ponuditi hljeb, so i rakiju.”

Showbizz:

“Od danas su na snazi veće cijene goriva, struje, drva, ulja i čokolade, prozora od marmelade. Očekuje se mjera države kojom će se početi naplaćivati uzdasi, sjedenje u parku, smijanje i vazduh. Računi za struju su realni. Poskupile su i cigare.”

Ne čujem radio, upadam u egzistencijalnu krizu:

“Kuda vodi ovaj svijet? Opet poskupljenja, majku im jebem. Do kada ćemo ovako i zašto dovijeka? Kakav je ovo život i u šta se pretvorio? Dokle ćete nam više guliti kožu sa leđa? Dokle više sa poskupljenjima, život vam pojeftinio dabogda?! A i šta je život, uopšte? Kada tačno prestaješ da robuješ, a počinješ da živiš? Kad imaš 17, kažu da život počinje u dvadesetoj. Kad se uvjeriš da to nije slučaj, kažu da počinje u tridesetoj. Hoće li početi prije nego što umrem? Kuda ovo sve vodi? Učiš školu, da bi dobio posao. Radiš posao, da bi imao da kupiš automobil i stan na kredit. Upoznaš nekoga, da bi se razmnožavao i imao porodicu. Jel tad počeo život? Ili možda kad ti se djeca odsele i osnuju svoje porodice? Jesmo li svi mi samo mali zupčanici unutar velikog mehanizma. Šta ako samo jedan zupčanik odluči da iskoči iz ovog svega?”

Evo ja sam taj koji uvijek prvi iskače, i sad ću naučiti i vas kako se to radi.

Šta bi moglo biti rješenje, šta je to što nam može održati zdrav razum i sačuvati glavu u ovim turobnim vremenima?

Svako malo, napravite sebi za doručak jaja sa slaninom.

Vidimo se za sedam dana.

Ostajte dobro. I doručkujte još bolje.

Piše: Štetosteron