U Bileći je pedesetih godina prošlog vijeka živjelo samo šest građana koji su nosili šešire: Obren Ivković, Jošo Vujović, Lazar Janjić, Spasoje Komnenić, Lazar Samardžić i čuveni profesor matematike Žarko Tomović. Bili su posljednji predstavnici predratne građanske kulture. Kada bi Žarku vjetar skinuo šešir, samo bi se okrenuo za njim gunđajući: „Međede jedan“ i nastavio bi znajući da će ga neko uhvatiti na cesti i dodati mu. Bio je to šešir od nauke i građanske kulture. Jedino je Hašim Jaganjac Sidran svakodnevno nosio lovački šešir.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Najviše pažnje plijenio je šešir širokog oboda što ga je svakodnevno nosila Dragica Đurković-Markiza. Načinom odijevanja sa urođenim gospodskim manirima izazivala je podozrenje nove vlasti kao posljednji izdanak buržoazije s kojim bi se trebalo obračunati. Najčešće bi svraćala kod doktora Hamzića u želji da ostvari kontakte sa njegovom suprugom Verom, porijeklom iz zagrebačke gospodske porodice, koja je, što je bilo neobično za ono vrijeme, imala kolekciju šešira i simpatičnu pudlicu kao izraz pripadnosti gospodskom miljeu iz prošlog vremena.
Tu svoju aristokratsku sklonost markiza je koristila tako što je često, ne čekajući red, ulazila u ambulantu tražeći recepte i savjete ljekara.
Jednog dana Dragica iznenada uđe u ambulantu i traži od doktora Hamzića da joj nešto propiše za glavu. Doktor, da bi se oslobodio dame, napiše recept i uputi je u apoteku. A tamo – iznenađenje!
Apotekar će: „Ko vam je ovo propisao?“
„Pa, doktor Hamzić“, odgovori Dragica.
„Drugarice, sa ovim ćete morati u Beograd jer mi nemamo
ovakvu robu“ – uputi je apotekar.
Na receptu je pisalo: „Rp/Šešir No. 48“.
Uvrijeđena Dragica nije više posjećivala gradsku ambulantu.
Bilo je to vrijeme uporednih kultura: predratne – građanske, čiji su predstavnici trgovci, zanatlije, preživjeli činovnici i bivši oficiri, s jedne, i seoske, koju je donijela revolucija, s druge strane. Ova nova kultura pokušavala se utopiti u urbani ambijent, ali usljed nedostatka sluha i obrazovanja nije u tome uspjela. Nije to bilo vrijeme za šešire pa se na njih gledalo podozrivo, ispod oka. Gospoda u vrijeme drugova?!
Vojislav Gnjato/ Bileca Vijesti Online
Be the first to comment