Zbog čega primatima nikada
ne isključuju elektriku,
oni u principu ionako rijetko čitaju,
a i to što čitaju
krive stvari čitaju,
pa zašto im onda ne isključuju elektriku.
Želite li dobro svojoj deci, zaslužni,
želite li možda najbolje, NE,
ja treniram da gađam, NE,
ja treniram da mrzim, NE,
ja treniram da slušam,
ponekad sam usamljen
a i plašim se,
držim te na stolu, gospode.
Sanjao sam fini party
mnogo ljudi, nigdje žandara.
Sanjao sam sretna lica
dugo nisam takva gledao.
Znam za smijeh,
zbog čega da se smijem,
znam za ples, nikom se ne pleše,
znam za noć,
vidim tu je oko mene,
kao nesreća na putu,
kao život ili smrt.
Ja se zovem Pola Horvat,
ljubila sam mrtvog čovjeka.
Stigao je po zadatku
cijelo vrijeme sam ga čekala.
Proljeće ili možda jesen, ne znam.
sjećam se gorjele su svijeće,
a ruke njegove tako muške i prozračne
kao putokaz za nešto,
za logor ili smrt.
Prisjećam se mnogih stvari,
ali pamtim jedan doživljaj,
by the way,
nisam bio krupna zvjerka
morao sam ići do kraja.
Bila je tako lijepa te večeri,
kao kad tamna voda izvire,
kao kad neobično zabljesne,
kao izvještaj centrali,
kao udar, sudbina.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
3N – Azra (Džoni Štulić)
Be the first to comment