Bez velikih iznenađenja, nakon više mjeseci unutrašnjih previranja, borbi, spletki i pisama, juče je odlučeno ko će biti kandidat SDS-a za člana Predsjedništva BiH. Prevelika je energija u SDS-u i PDP-u potrošena na borbu oko kandidatura, a rukovodstvo SDS-a ignorisalo je javnost i puls naroda, koji je uporno i jasno slao signale da kandidat mora biti neko mlađi i novo lice, te su na kraju kandidovali Mirka Šarovića, koji je prošle godine otišao u penziju, a koji nažalost trenutno nema podršku naroda i svima je jasno da nije najbolje rješenje.
Sve me je podsjećalo na konklavu i izbor pape, koji traje dugo vremena kada se kardinali zatvore u Sikstinsku kapelu, ne izlaze van i ne kontaktiraju sa okolnim svijetom dok se ne donese odluka, a vjernici čekaju nestrpljivo kada će se pojaviti bijeli dim, koji je pokazatelj da je izbor završen. Čini mi se da su se čelnici SDS takođe izolovali i nisu slušali puls naroda, a bojim se da bi se zbog toga mogla platiti skupa cijena, al ipak ne treba klonuti u apatiju jer nije sve izgubljeno!
Nažalost, bio sam jedini koji je uporno, pune dvije godine, apelovao i upozoravao da kandidature i izbori nisu partijsko već nacionalno pitanje, da se ne smijemo poigravati sa sudbinom naroda, koji nema vremena i šanse za popravni, gledati lične i partijske interese, da se moraju sklopiti kockice pozitivnom selekcijom i kandidovati na ključna mjesta one kojima narod vjeruje i koji će pobijediti, i posložiti liste od najboljih i najkarakternijih.
Još nakon prvog sastanka SDS-a i PDP-a, održanom 2020. godine nakon lokalnih izbora, kada je odlučno da ove dvije stranke predlože kandidate, upozoravao sam da nemamo luksuz da se kockamo i da trebamo ići sa najboljim kandidatima, što je na kraju i prihvaćeno na sastanku na Jahorini, održanom oktobra prošle.
Ipak dogovor je izigran, a nažalost bio sam usamljen i jedini koji je uporno insistirao da se dogovor poštuje i da se kandiduju dvije osobe koje imaju najviše podrške u narodu, a svima je jasno ko je to u ovom trenutku.
Sve je ranije rečeno i ne treba se puno ponavljati. Ako se želi podrška naroda, onda se treba poštovati njegova volja i puls, a ne ignorisati ono što narod i mase uporno govore.
Ipak, ne treba padati u apatiju jer nije sve izgubljeno, i ima nade da se dođe do istinskih promjena i slobode. Pogledajte kako se može do pobejde u video prilogu i osvrtu na kandidature u SDS-u i PDP-u.
Nebojša Vukanović
Ostavi komentar