Djeca u Finskoj u škole idu u polovnoj odjeći – njihov obrazovni sistem je među najboljim na svijetu

Na naslovnoj fotografiji su jakne školaraca iz Finske, koji su ih skinuli i okačili na ogradu kako bi mogli da uživaju u prirodi i igri. Nastavite sa čitanjem…

Finski roditelji, kao i svi ostali na svijetu, vole svoju djecu, ali im tu ljubav ne pokazuju kroz kupovinu skupih stvari, bez smisla i svrhe. Iako su Finci mnogo bogatija nacija od svih na Balkanu, djecu u školu ne šalju u mondenskoj garderobi, u kojoj ne smiju ni da se igraju, jer je mogu iscijepati ili isprljati, u kojoj ne mogu trčati po dvorištu, prevrtati se po travi, već je odjeća komotna, skromna i prilagođena djeci.

Finci ne vole da se razbacuju, pa djeca u tom periodu često dobijaju polovnu odjeću, jer je brzo izrastu, a i zato jer se djeca tada mnogo igraju, druže u prirodi, i najbitnije je da je odjeća takva da ih ne sputava. “Second hand” prodavnice se pravi izbor i tu se kupuje dosta toga, naravno ne i obuća.

Do prvih malih matura, djeci se ne kupuju ili bar veoma rijetko, nove i skupe stvari i niko zbog toga ne pravi pitanje. To je tako normalno.

Danas je, izgleda, postalo pravilo da se siromašne nacije utrkuju ko će kupiti skuplju odjeću, dok su Finci naprosto operisani od toga, bar ne u periodu kada to nema smisla. Iako u Finskoj roditelji nemaju nikakve izdatke oko školovanja djece, ekskurzija, užine, jer sve to plaća država, oni se ne rasipaju novcem i veoma su racionalni. Djeca i u najmlađem školskom uzrastu ostaju sama kod kuće, idu sama ili sa drugarima u školu i generalno, mnogo su samostalnija od djece kod nas.

Finci od malena uče djecu da obavljaju razne poslove u kući, u skladu sa njihovim psihofizičkim mogućnostima i tu nema kompromisa. Djeca u Finskoj zbog toga, rad u kući ne doživljavaju kao neki teret, već kao normalno odrastanje, nešto normalno i podrazumijevano. Finska je država kojoj su znanje i rad veoma bitni, pa je zato u osnovnim školama zanatstvo obavezan predmet od prvog razreda, a od sedmog do devetog razreda i predmet domaćinstvo, gdje uče kuvanje, serviranje, finansije u domaćinstvu, zdravlje u ishrani. Djeca uče tokom školovanja da pletu, kroje, šiju da rade sa drvetom, obavljaju sitnije popravke u kući, peglaju.

OBRAZOVANJE

Finski obrazovni sistem nam često djeluje paradoksalan jer krši mnoga pravila koja mi uzimamo zdravo za gotovo. Djeca u Finskoj u školu ne kreću prije sedme godine. Imaju više raspusta, kraću nastavu i manje domaćih zadataka od ostalih industrijalizovanih nacija. Ne postoje programi za nadarene, gotovo da nema privatnih škola, a nema ni standardizovanih testova na državnom nivou.

Ipak, tokom protekle decenije, Finska je po uspjehu svojih učenika konstantno na samom vrhu prema Programu za međunarodno testiranje učenika (PISA). Inače, PISA je standardizovani test koji rade 15-godišnjaci u 65 država i teritorija širom svijeta.

Finski đaci nisu uvijek bili među najboljima. Finska je iznova gradila svoj odlični, efikasni i ravnopravni obrazovni sistem tokom nekoliko decenija, a koncept kojim se vodila gotovo svaka obrazovna reforma bio je jednakost. Finski paradoks je u tome što fokusiranjem na jednakost za sve, Finska uspijeva razvijati individualni potencijal svakog djeteta.

Šta možemo naučiti od Finske?

U Finskoj se često može čuti izreka: “Ne možemo sebi priuštiti da protraćimo nijedan mozak.” Djeca se smatraju jednim od najvrjednijih resursa Finske. Ulažete mnogo u obezbjeđivanje osnovnih resursa, tako da sva djeca mogu napredovati.

Kako ove ideje podupiru vaš obrazovni sistem? „Nekada smo imali sistem koji nije bio zaista ravnopravan. Moji roditelji nikada nisu imali pravu mogućnost da studiraju ili da steknu visoko obrazovanje. Tokom 1960-ih godina smo odlučili da ćemo pružati besplatno kvalitetno obrazovanje za sve. Čak su i univerziteti besplatni. Ravnopravnost znači da podržavamo svakoga i da nećemo protraćiti ničije vještine. Mi ne znamo u šta će izrasti naša djeca – ne možemo znati da li će jedan prvačić postati slavni kompozitor ili naučnik. Bez obzira na pol, porijeklo, društveno-ekonomski status, svako treba da dobije jednaku šansu da najbolje iskoristi svoje vještine. To je važno zato što mi radimo na razvoju potencijala ukupnog ljudskog kapitala u Finskoj. Iako nemamo naftu ili minerale ili neke druge prirodne resurse, mi mislimo da je ljudski kapital takođe vrijedan resurs.“

Da, oni definitivno vjeruju da su za mlade ljude jednako važne rukotvorine, kuvanje, kreativna zanimanja i sport. Vjeruju da mladi tako imaju više koristi od vještina koje uče u školi.

Ne mislite li da im to oduzima vrijeme od naučnih predmeta? „Naučni predmeti nisu sve što je djeci potrebno. Djeci je potrebno mnogo više. Škola bi trebalo da bude mjesto gdje učimo djecu smislu života; gdje djeca uče da su nam potrebna; gdje se mogu naučiti zajedništvu. Takođe mislimo da je škola jednako važna za sticanje dobre predstave o samima sebi, snažnog senzibiliteta prema osjećanjima drugih ljudi… i razumijevanja važnosti brige o drugima. Mi definitivno želimo da sve to inkorporiramo u obrazovanje“, kaže ministar prosvete Finske.

Izvor: FB Dnevna doza Beograda

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.