
Jednoj mladoj monahinji dijagnostikovana je teška bolest i rečeno joj je da joj je ostalo još samo tri mjeseca života. Budući da je odlučila da sredi sve svoje stvari prije smrti, pozvala je igumaniju kako bi je upoznala sa nekim detalјima vezanim za njenu posljednju želјu.
Rekla je koje bi pjesme voljela da se pjevaju na njenoj sahrani, koje bi biblijske stihove željela da govornik naglasi u besjedi i u kojoj odjeći bi volela da je sahrane. Tada se mlada sestra sjetila nečeg što joj je bilo jako važno.
„Ima još jedna stvar“, rekla je uzbuđeno.
„Šta je to?“, upita je igumanija.
„Ovo je jako važno“, nastavila je mlada sestra. „Želim da mi u desnu ruku stavite VILJUŠKU!“
Iskusna duhovnica je gledala u mladu sestru, ne znajući šta da kaže.
„To Vas je iznenadilo, zar ne?“, upitala je mlada sestra.
„Pa, da budem iskrena, zbunjena sam ovim zahtjevom“, odgovorila je mati igumanija.
Mlada sestra joj objasni:
„Moja baka ispričala mi je jednu priču i otada je ja uvijek pričam drugima. Pokušala sam prenijeti tu istu poruku lјudima koje volim i kojima je potrebno ohrabrenje. U svim ovim godinama otkako sam u manastiru radujem se pozivu na obroke. Sjećam se kako su mi sestre, uvijek kada bi se sa stola sklonilo glavno posuđe, šaputale na uvo: „ZADRŽI VILJUŠKU“. To mi je bio omilјeni trenutak, jer sam znala da dolazi nešto bolјe, nešto poput ukusne torte ili voćnog kolača. Nešto prekrasno i ukusno. Zato bih voljela da se lјudi , kad me u kovčegu vide s vilјuškom u desnoj ruci, zapitaju:“ Šta znači ova vilјuška?“ Tada ću im poručiti :“Zadržite svoje vilјuške, najbolјe tek dolazi““
Oči starješine manastira ispunile su se suzama radosnicama dok je grlila ovu mudru sestru na rastanku. Znala je da je to, možda, posljednji put da je vidi živu. Istovremeno je znala da je njena slika novog svijeta jasnija od njene. Imala je jasniju i čvršću sliku novog svijeta nego mnoge sestre puno starije i iskusnije od nje. Ona je ZNALA da posle smrti dolazi nešto bolјe.
Kad su lјudi prolazili pored kovčega te mlade sestre, vidjeli su je odjevenu u lijepu crnu mantiju sa vilјuškom u desnoj ruci. I uvijek iznova, igumanija bi začula pitanje: „Šta znači ova VILJUŠKA?“
I uvijek bi se iznova nasmiješila. Tokom pogrebnog govora ispričala je prisutnima o razgovoru koji je vodila sa sestrom neposredno prije njene smrti. Takođe im je objasnila šta ta vilјuška znači.
Igumanija je prisutnima rekla kako ne može prestati razmišlјati o vilјušci, a i uvjerena je da niko od prisutnih neće otići ravnodušan. I BILA JE U PRAVU.
Bašta Balkana
Be the first to comment