
Jedan dječak je uspio da preživi strijeljanje u Kragujevcu.
Tog dana, Nijemci su pohapsili na stotine djece i starijih građana Kragujevca, i zatvorili u barake. Iz tih baraka su ih redom izvodili i strijeljali, u manjim grupama.
Hitler je napravio matematiku da se strijelja po 100 Srba za svakog ubijenog Nijemca, i po 50 za svakog ranjenog. Obzirom da je prošlog mjeseca u Gornjem Milanovcu ubijeno 10 Nijemaca i ranjeno 26, sve zajedno bilo je potrebno 2300 Srba za odstrel.
Izvodili su redom i strijeljali. Dječak je sjedio u baraci, slušao mitraljeze i krikove, i čekao da dođe na red. Zamišljao je majku i oca kako plaču za njim.
U jednom trenutku mitraljezi su se utišali.
Nijemci su ispunili kvotu od 2300. Pohapsili su malo više ljudi od toga, i dječak je slučajno bio u tom višku koji je preostao. Otvorili su im vrata i rekli da mogu da idu kući.
Dječak se pojavio na vratima kod majke i oca koji su već bili u crnini i plakali za njim. Nisu mogli da vjeruju da im je sin živ. Sakrili su ga na tavanu i tamo držali danima, u strahu da se Nijemci ne vrate po njega.
Završio se rat.
Dječak je završio gimnaziju i upisao prava, ali je ubrzo shvatio da ga više interesuje gluma.
Dječak se zvao Milosav.
Ali svi su ga zvali Mija.
Mija Aleksić.
Izvor: Hercegovac
Be the first to comment