Srbi su dvije strane Drine nastanjivali još od davnina. Poznato je da je Srba i sa jedne i sa druge strane ove rijeke bilo i prije bar 15 vijekova.
Nakon AVNOJ-evskih granica iz 1943. godine, te Dejtonskih iz 1995. godine, nastala je ona čuvena izreka : “Ako je Drina granica, popićemo je.” Šta to razdvaja Srbe osim Drine?
Obje strane Drine imaju jedan centar moći, a oba centra počinju na slovo B, Banjaluka i Beograd, kao i sličnu patologiju njihovih gradonačelnika ili pak zamjenika gradonačelnika.
Obje strane imaju jednu najsvetiju ličnost koja se pita za sve u državi. Ne, ne mislim na patrijarha Irineja, taj je Njihovim svetostima nedavno uručio ordenje.
Nebitno je i to da l’ je TA ličnost predsjednik, premijer, član predsjedništva… TA ličnost je sve i svja u jednoj od strana Drine.
Ali kad zaškripi, tu su da “preplivaju” ili jednostavno prelete Drinu, jedan drugome, kao braća. Ne misle oni jedan o drugome najbolje. Doduše, šta oni zapravo i misle?
Obojica su jednom pričom dolazili na vlast, a druga ih trenutno opisuje. Dešavalo se da promijene stavove do ručka.
Kad treba, oni su patriote, pozivaju narod na ustanak. Ne, ne mislim kad treba ratovati, nego kad treba pričati o ratu. Kod njih ipak sve ostaje na obećanjima. A i treba spominjati neke tenzije, kako bi se zaboravili stvarni problemi. Neki od njih su ratovali preko Drine, ali njihova dejstva odoše na suprotnu stranu. Kodne akcije: “Ronhil” i “D2 Dizel”.
Jedan ima Kosovo kao siguricu, dok drugi ostaje na slatkim mukama birajući između ostala dva konstitutivna naroda. Jedan je spreman da prebaci sve institucije na nivo BIH, optuživši druge, dok je drugi spreman da (pro)da i dio države, a da optuži one druge. Obojica imaju ženu koja vlada kraj njih. Valjda da pokažu kroz jednakost polova svoju pažljivost, ili kroz isti pol da je različitost dobra stvar?
Ček, šta?!
Njihovo zajedničko je to da se ni jedna, a ni druga ništa ne pitaju. Njihovo je da s vremena na vrijeme daju neku nebitnu izjavu (kako će biti bitna kad ni one ponekad ne razumiju šta su htjele reći), a zauzvrat prime par stotina, hiljada, miliona. . .
Ipak, Republika Srpska i Srbija imaju još mnogo toga zajedničkog.
Svaka od strana Drine bogata je papcima. Ne samo da je popularan uzgoj svinja, već i prelasci iz jedne u drugu (sasvim suprotnu) stranku.
Vrhunske sportiste naspram gotovo nikakvim uslovima za sport u 90 odsto opština i gradova. Pogotovo ako se pogleda gdje to đaci imaju časove fizičkog vaspitanja. Kontrola javnog i niza satelitskih privatnih medija karakteristična je za obje strane. Vijesti su ovdje propaganda. Hidroenergetski i termoenergetski potencijal uz preduzeća koja su u višemilionskim minusima. Pusta sela, a puste i gradove kako vrijeme odmiče.
Ljekare svjetskog nivoa, ali ne u svojim bolnicama. Zdravstvo je tu davno otkucalo 5 do 12. Kad ste pročitali da se neki političar liječio kod nas? Sa zapadne strane Drine, teško da ste mogli čuti. . . Obje strane Drine imaju obrazovni sistem koji kaska barem 30-40 godina sa razvijenim svijetom.
Imaju marionete, ovaj, ministre sa lažnim diplomama. Imaju lažne doktorate. Studente koji ćute, a i ako progovore – u velikoj su manjini. Imaju narod koji gromoglasno brani crkvu, a ni sam ne ide u nju, sem ako nije neki veliki, poznati praznik, gdje obično i ide u nju da bi bio viđen. Danas su Božić i Vaskrs, fudbalskim rječnikom rečeno, Liga šampiona.
Isti je to narod. Zato je skoro ista situacija sa obje strane Drine.
A, ko je kriv svemu tome?
Kriva je Drina. Valjda ćemo je jednom ispraviti…
Djordje care