Bože pravde inspirisana satiričnom Zmajevom Narodnom himnom

„Bože pravde“ je zvanična himna Republike Srbije, a takođe je bila himna Kneževine Srbije i Kraljevine Srbije do 1918. godine, kada je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

Izvorna pjesma nastala je 1872. godine, kada je Jovan Đorđević, inspirisan satiričnom Zmajevom Narodnom himnom, napisao riječi na muziku Davorina Jenka.

Jututunska narodna himna

Jututunska narodna himna je Zmajeva satirična pjesma objavljena 1865. godine protiv kneza Mihaila Obrenovića.

Iako formom liči na himnu, uzvišenu, dostojanstvenu i svečanu pjesmu, iza toga se krije Zmajeva parodija. Zmaj parodira himnu, njen svečan ton i predmet pjevanja pri čemu pjesma prerasta u veliku rugalicu upućenu vladarskoj svemoći i starim uvjerenjima da je on, vladar, božanskog porijekla i da je potčinjenost i slepa pokornost njemu obaveza svakog građanina. U podrugljivoj molbi Bogu da Jututuncima podrži Knjaza u zdravlju i krepkosti, da ga učini oholim i slavnim, i da sve što postoji njemu podari – Zmaj svoju ironiju usmjerava prema knezu Mihailu, ispisujući tobož iz poštovanja svaki zamjenički oblik koji personifikuje njegovom moć, vlast, silu velikim slovom (Njega, Ga i Mu).

Iz strofe u strofu pjesnik pojačava svoju razornu ironiju, govoreći kao reprezentant naroda (uvijek se javlja oblik Mi), ako sve postoji zbog njega, onda čemu naše želje, govor, mudrovanja i bilo kakva htenja. Zato se svesrdno odriču svih tih elementarnih ljudskih prava, samo da njegovim namjerama ne bude na smetnji. Od Boga traži da mu podari što više policajaca, potkazivača i žandara, i da mu time obijezbedi veću sigurnost i lakšu vladavinu. U svemu tome krije se aluzija na srbijansku društvenu realnost – policijski sistem vladanja. U pojedinim strofama ironija mijenja smjer i pretvara se u kritiku samog naroda, u ogorčenje zbog njegovog ćutanja i pasivnog držanja. Po tematici je vrlo bliska drugoj Zmajevoj pjesmi Jututunska juhahaha.

Tekst pjesme

Bože sveti, podrži nam Knjaza
zdrava, krepka, ohola i slavna,
jer na zemlji nit je kadgod bilo,
niti će Mu ikad biti ravna.

Ovaj narod vrlo dobro znade
da je stvoren samo Knjaza radi,
da Mu daje poreze i hvale,
da Ga dvori i ponizno kadi.

Bože silni s visoka žilišta,
saslušaj nam našu želju staru,
Bože sveti, ne daj nikom ništa,
da što više ostane Vladaru.

Radi Njega sva stvorenja žive,
radi Njega sunce greje s neba.
A taj narod, a tu zemlju našu,
podrži je – ako Knjazu treba.

Oduzmi nam i želje i glasa,
oduzmi nam mudrovanja kleta,
da Njegovu nameru ne preči,
da Njegovoj mudrosti ne smeta.

Daj Mu s neba najsvetlije dare,
policije, špicle i žandare,
ako neće da dušmana svali,
bar na svome nek srce iskali.

Nek narodi našu slavu znadu,
a nas puste čmavati u hladu,
al’ i onda nek je straža jaka,
jera ima sana svakojaka.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.