
Gdje god da otpujute uvijek će te sresti naše dobre i uspješne ljude koji su pobjegli od balkanskog ludila, haosa i anarhije, razvili uspješan biznis u uređenim zemljama. Željko Milićević rođen je u Dubrovniku, gdje je živio do početka rata, a porijeklom je iz sela Nenovići u Trebinjskoj šumi. U novembru 1992. godine uspio je preko Mokošice stići do Zagreba, a onda do Švedske i Upsale. Imao je svega 18 godina kada je sam otišao u tuđ svijet i zemlju ne znajući ni riječ švedskih jezika. Morao je da radi najteže poslove kako bi preživio, a prvi novac zaradio je prodajući kobasice za Pakistanca na ulici.

Danas je gazda koji ima jedan od najljepših restorana u švedskom gradu Upsali, u blizini Štokholma. Malu piceriju sa prijateljem otvorio je 2000. godine, a kasnije je sam preuzeo posao, proširio objekat i napravio elitni restoran „Raguza“, koji je lani dobio nagradu za najbolji kvartovski restoran u Upsali.

Željkova desna ruka i glavni kuvar u restoranu je Vladimir Popara iz Trebinja, koji je prije desetak godina došao iz Hercegovine u Švedsku.
Željko je pravi domaćin, a kaže da uspjeh u ugostiteljstvu počiva na disciplini, predanom radu i dobrom osoblju. Pored tradicionalnih švedskih jela, na meniju se nađu dalmatinski i hercegovački specijaliteti, koje posebno traže ambasadori zemalja bivše Jugoslavije kada u svojim rezidencijama u Štokholmu organizuju prijeme i svečane večere. Željko nije zaboravio rodni kraj, i svakih par mjeseci dođe do Trebinja i Dubrovnika.

Poruke naših ljudi iz dijaspore su jasne, jer gdje god vlada pravna država, jasna pravila rada, nema reketa, pritiska, političkih iznuda i uticaja, naši ljudi su uspješni, posao i privreda cvjetaju i normalno funkcionišu. Kada na Balkanu budu pravila poslovanja kao ona u Švedskoj i na zapadu, gdje te niko ne pita ko si, odakle si, čiji si i za koga glasaš, kada se skinu okovi politike i korumpiranih moćnika, vjerujem da će se stvari, plate i životni standard promijeniti i za kratko vrijeme značajno popraviti.
MALO PREDIMENZIONIRANO NAPISAN CLANAK….TREBA CIJENITI RAD , NARAVNO, ALI RESTORAN NIJE NESTO…OBICNA PICERIJA NA PERIFERIJI GRAD …BIO TAMO!!!