Nakon što je SDA donijela novu Deklaraciju na posljednjem kongresu ove partije opet su se uzburkale političke strasti u BiH.
Sadržaj ove deklaracije postao je tema broj jedan u javnosti. Iz Republike Srpske su odmah svi krenuli sa napadima na ciljeve koje je postavila SDA, dok predlagači najavljuju da od njih neće odustati.
I onda, kao već unaprijed osmišljen scenario. Ponovo se spominju sukobi, nemiri, ratovi…
A mnogi zaboravljaju da je sve isto bilo i prije četiri godine.
Tada su pompezno donesene deklaracije na kongresima političkih partija, koje su kao glavne ciljeve postavile nezavisnost Republike Srpske, BiH sa pet regija i četiri federalne jedinice, te Republiku BiH, ostale su samo zaboravljene pisanije na deponiji populističkih dokumenata.
Deklaracije koje su u tom trenutku samo poslužile za radikalizaciju već radikalnih politika, koje su se do sada pokazale kao najbolji recept za iskorištavanje i homogenizaciju biračkog tijela, danas su ili odbačene ili ostavljene da se kisele u fiokama.
A neke, kao ona SDA od prije četiri godine samo je prepisana uz male izmjene.
To pokazuje da ni od ove posljednje koju je donijela SDA neće biti ništa, kao što nije bilo ni sa prethodnim.
Najbolji pokazatelj da su deklaracije u stratu osuđene na propast je činjenica da većina partija na neki način koalira sa drugim i zajednički učestvuju u vlasti, a sadržaji deklaracija kojim bi se trebali voditi najjače političe opcije SNSD, SDA i HDZ su potpuno različiti po pitanju pogleda na budućnost BiH i njeno ustavno uređenje.
Prema mišljenju stručnjaka, ove deklaracije u kojima se zagovaralo mijenjanje unutrašnjih granica u BiH ne počivaju na realnim osnovama i to je jasno i političarima, koji na ovaj način samo pokušavaju napraviti još veće podijele među nacionalnim biračkim tijelom.
Inače, SDA je prije četiri godine izdao deklaraciju u kojoj se navodi da će se zalagati za novi Ustav koji bi definisao “Republiku BiH” sa tri nivoa vlasti, od kojih bi regionalni nivo činilo pet ili više multietničkih regija. Do danas, predstavnici ove partije ni jednim potezom nisu doprinijeli ispunjenu obećanog. Naravno, to im i nije bila namjera, kao ni prije nekoliko dana kada su na novom kongresu neke ciljeve ponovili, a dodali im neke još radikalnije.
Deklaraciju koja služi smo u svrhu podizanja nacionalnih tenzija i stvaranja veće krize unutar BiH je donio i SNSD. Ova stranka je prije nekoliko godina donijela deklaraciju u kojoj je glavni cilj raspisivanje referenduma o nezavisnosti. Od referendum se odustalo, što pokazuje da osim podizanja tenzija nikad i nije postojalo spremnosti da se ozbiljnije uđe u provođenje zacrtanog u deklaraciji.
Isti slučaj je i sa hrvatskim političkim blokom odnosno Hrvatskim narodnim saborom BiH koji je prije četiri godine na 6. zasjedanju u Mostaru usvojio deklaraciju kojom se predlaže nova međunarodna konferencija u BiH te promjena Ustava koji će, kako se navodi, kreirati simetričnu federalnu državu u odnosu na tri konstitutivna naroda, da se BiH uredi kroz četiri federalne jedinice. Četiri godine kasnije od federalne BiH ni traga ni glasa.
Slavo Kukić, politički analitičar i profesor Univerziteta u Mostaru objasnio je pojavu donošenja deklaracija među političkim partijama zakonom spojenih posuda, gdje radikalni potezi jednih dovode do istih postupaka kod drugih.
“U normalnom društvu politike opcije čine sve za bolje sutra svojih građana, za stvaranje uslova napretka i ekonomskog razvoja, dok kod nas su te stvari na margini, a u prvom planu je navodna borba za nacionalna pitanja i zastrašivanje naroda iz svog nacionalnog korpusa nekim atacima iz redova drugih naroda. Iz toga proizilazi i logika deklaracija kao osnova djelovanja političkih partija u kojima svako na svoj način kroji granice u BiH. Ni jedna ova deklaracija, da li ona zagovara otcijepljenje RS ili brisanje entiteta i stvaranje federalnih jedinica nema realno uporište i to znaju i političari koji su ih pisali. Njima one služe samo za homogenizaciju biračkog tijela. To se vidi na svim ovim primjerima,” rekao je Kukić.
Borislav Vukojević sa Fakulteta političkih nauka u Banajluci tvrdi da deklaracije političkih partija bi trebale biti upravo to – njihove deklaracije – a ne dokumenti zbog kojih se sazivaju sjednice entitetskih/kantonalnih/državnih organa.
“Međutim, u BiH društvu se interesi vodećih partija izjednačavaju sa navodnim interesima entiteta/države, pa ne čudi da svako malo imamo podizanje prašine oko nebitnih pitanja. Na primjer, trenutno se Deklaracija SDA plasira kao “top tema” kako bi se narod “zabavljao” time, dok imamo potpunu blokadu državnih organa zbog partikularnih interesa partija”, rekao je Vukojević.
On se prisjetio i deklaracije koju je svojevremno plasirao Milorad Dodik, a odnosila se na raspisivanje referenduma o nezavisnosti Republike Srpske ukoliko se ne ispune određeni uslovi.
“Kada je došao taj datum, a ti uslovi se nisu ispunili, imali smo situaciju da se te iste osobe u javnosti opravdavaju, traže izgovore – a narod to nakon nekoliko dana zaboravi. Ono što je poražavajuće je da narod nasjeda na izjednačavanje partije i entiteta/države, pa se svaka deklaracija doživljava kao zaokret u zvaničnoj politici. Slična je stvar sa apelacijama pred Ustavnim sudom, jer čim političarima treba neko pokrivanje, oni izmisle neke apelacije poput one kako je ime Republika Srpska diskriminatorna i sl.”, kaže Vukojević.
Zanimljivo je da trenutno imamo situaciju u kojoj vodeće nacionalne partije u isto vrijeme kad donose deklaracije sa radikalnim stavovima usmjerenim na štetu drugih naroda neometano dogovaraju raspodjelu vlasti i političku saradnju.
Kako kaže naš sagovornik, to nije ništa čudno jer politika u podijeljenim društvima kakva je BiH je upravo takva – podijeljena.
“Na entitetskom nivou se promoviše jedna, a na državnom druga priča. Sama kandidatura Milorada Dodika za člana Predsjedništva BiH je bila paradoskalna iz ugla politike koju njegova partija zagovara na nivou entiteta – a sada vidimo kako on svesrdno obavlja tu funkciju kao da mu odjednom “zaostala i nefunckionalna BiH” ne smeta.”
Ostavi komentar