Daje se na znanje: Leutar pomanitao, nije više onaj stari

I prođe tako godina, dvije, tri… Sve te prošle godine radili smo iskreno, bez interesa. I sada je tako, ali…

Leutar:Net je rastao polako, počeli smo kao veoma mali portal lokalnog karaktera i izrasli u WEB i FB medij koji dnevo posjeti između 15 i 20 hiljada posjetilaca (nekada i mnogo više) iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Možemo slobodno reći i šire. Mi se ne hvalimo, a nemamo ni zašto. Sve ove godine smo trubili o stvarima kakve bi trebale biti. Mnoge od njih, onakve kakve su, nisu dobre ni za koga. Neki u njima lijepo plivaju, ali pitanje je do kada.

Možda neko i zna ko stoji iza Leutara, a neko i ne. Možemo vam samo reći da nam nije lako. Imamo i mi svoje tekuće obaveze koje rješavamo kako znamo i umijemo. Uz to, održavamo Leutar u životu odričući se svakodnevno vremena koje bi, kao vi, trebali posvetiti djeci, porodicama, sebi… A tog slobodnog vremena imamo veoma malo. Nekada se našalimo i pomislimo – e, da ovaj dan ima bar 30 sati!

Dakle, zašto pišemo ovaj članak? Primijetili smo u zadnje vrijeme da imamo dosta prigovora na naš izbor vijesti. O čemu se radi, da budemo skroz iskreni. Objavili smo do sada 3500 članaka, priča, pjesama i slično. Da bi do vas došlo ovih 3500 mi smo morali pročitati 10 puta više, znači nekih 35000 članaka. Ako uzmemo da jedan prosječan roman ima 150-200 stranica, mi smo u zadnje dvije godine mogli pročitati oko 200 romana. Oko 100 godišnje ili da budemo skroz jasni svaka tri dana jedan roman. Priznaćete, veliki trud. Za dvije godine dobili smo preko 200 pisama podrške, sugestija i vrlo malo kritike.

Međutim, niko nije primjetio da na našem portalu nije bilo sponzorisanih članaka, banera niti nešto komercijalnog karaktera. Prije godinu dana ponudili smo besplatne reklame, i to su ove reklame koje vidite pored tekstova ako ste pri računaru. Nismo kukali što ih nemamo, redovno smo uplaćivali domen, temu za izgled i hosting, koji smo u međuvremenu morali povećati jer se stranica prošitila u neke nama neočekivane veličine. Tu smo upali u razmišljanja; dosta portala koji imaju mizerne posjete u poređenju sa nama (alex com sve pokazuje) ima veliki broj reklama, a nas nigdje u tome. Pomislili smo da nije zbog našeg otvorenog protivljenja jednoumlju. Tu probamo naš prvi eksperiment: prestajemo sa politikom. Tri mjeseca nismo objavljivali niti jedan politički članak, sve ostaje isto. Nema sponzora. Onda smo prešli na drugi eksperiment, uključili smo facebook reklame, koje vidite vi koji do nas dolazite preko facebooka na mobilnim telefonima. Prije dva mjeseca osjetili smo šta znači imati nešto, pa makar to bilo smiješno malo u odnosu na trud koji ulažemo da vi dobijete kvalitetne vijesti. I ponekad, ne stalno, ispitujemo puls naroda sa nekim provokativnim tekstom. I nećete vjerovati, ogromna čitanost tih tekstova u nama budi nešto što mi ne želimo postati. I vi kritikujete i vidite da to nismo mi. Shvatamo i vas. Imamo sada dilemu, da li da i dalje provociramo sa nekoliko tekstova sedmično i da ostanemo oni stari Leutar ili da radimo kao sada, da narod povremeno uživa u Karleušinim izrekama. Da li da se vi ne ljutite na nas i oprostite nam što nekada ne ličimo na sebe, ili da uvedemo pretplatu pa da imamo zagarantovanu zaradu za naš trud? Pitanje je sada. Na vama je.

Pretplata, ne želimo to. Molimo vas da se suzdržite od kritika kojim nas pokušavate staviti u isti koš gdje se nalaze oni kojima je novac na prvom mjestu. Valjda smo vam do sada dokazali kakav je Leutar, imajte malo razumijevanja.

P.S. Ako bude pretplate, biće nešto ovako… “Natpis iznad u kinu: Ulaz – slijepi 50 centi, gluvi 50 centi, slijepi i gluvi 1 dolar!“ – Alan Ford

Leutarovci, pozdrav!