Jesu li ONI „SVI ISTI“ ili ipak MI?

ON: “ Ama, svi su isti! Nemoj o politici… Dosadna tema i nikad se ništa neće promijeniti.

JA: „Po čemu su svi isti? Кoga to ti, uopšte, znaš od političara? Otkad ti pratiš politiku, pa znaš da su svi po istom kalupu? Zašto misliš da bi svi krali na visokoj funkciji?“

ON: „ Pa i ti bi krao da si na vlasti. To je tako, prirodno. Niko tu nije zbog dobrobita naroda.“

JA: „Ja i ti se znamo čitav život. Apsurdno je da misliš da bih ja tebe krao. Кako ti uopšte pada na pamet tako nešto?“

ON: „Svi političari su isti, pa i ti, ako bi postao političar. Svako misli samo na svoje dupe!“

JA: „A, zašto si glasao za ove koji su isti i kradu godinama unazad, kad već ne pratiš političku scenu i govoriš kako je to dosadno i besmisleno, jer ne voliš politiku baš zbog krađe i nakaradnog sistema?“

ON: „Jao, ti to ne razumiješ, morao sam, da bi rodica dobila posao… Nebitno, taj sistem će uvijek ostati isti, šta ti, bolan, kao pojedinac možeš uraditi? Mani se gluposti i gledaj svoja posla.“

Prosječna mlada osoba, kad završi srednju školu ide na fakultet. Smatram da je velika hiperprodukcija svega, pa i fakulteta danas. Teško će iko ostati neupisan na fakultet, ko ima želju da ga upiše. Ne mora to biti željeni državni fakultet. Danas privatni fakulteti cvjetaju kao bijele rade u proljeće. Čak i onaj koji ga ne upiše, imaće diplomu za par hiljada maraka.

Oni koji ga upišu, biraju „univerzalno“ zanimanje koje će moći da rade u drugoj zemlji.

Mediji su, nažalost, samo radili na tome da se svijest mladih svede na isto. Da je pomisao na traženje posla istovremeno i pomisao na partijsko članstvo i prikupljanje glasova. Zato mladi i imaju stav da se ovo nikada neće promijeniti i da su svi isti.

Svako novo lice sa političke scene ignorišu, s jedne strane zbog dogme „da su svi isti“, a s druge strane jer se plaše odmazde neuspjelog pokušaja promjene sistema.

U prilog tome, uzak krug ljudi opstaje na vlasti godinama i to su isti ljudi. A, ko ih ostavlja na vlasti? Ostavljaju ih upravo kvazi-borci protiv nakaradnog sistema, koji se bore (za ili protiv?) takve politike, zbog sitnih ličnih koristi. Ostavlja ih i to što je mladima usađena u glavu priča o nemoći pojedinca da promijeni nešto.

Ostavlja ih i masovna nezainteresovanost mladih svojom budućnošću. Ostavlja ih nizak nivo svijesti mlade osobe.

Zato što se danas radije gledaju filmovi nego čitaju lektire, zato što se lakše dopisivati nego sjesti na kafu i pričati. Zbog toga što je lijenost i gubitak volje za što širim obrazovanjem, opštom informisanosti, uz pomoć raznih modernih sadržaja koje mladi zakače putem interneta.

Zato jer se rijetko koji članak otvori, već se čitaju samo naslovi.

Isto ON: „Što si upisao pravni fakultet? Šta imaš od toga? Gdje možeš to raditi? Ti si lud. Ja planiram da idem odavde, šta imaš kod nas dole? Nema kod nas perspektive. Neću da budem nečiji rob za par stotina maraka.“

Opet JA: „Zato što volim to. Zato što sam lud, čak i luđi od tebe koji si podržao da ti bude tako i kupio sebi kartu u jednom pravcu. Zato što najluđe volim svoju kuću, svoju zemlju, u kojoj nas je, dragi prijatelju iz dana u dan sve manje.“

Đ.V. (19 godina)