Zavisnost od kockanja (Da li su kockari oni što dobijaju ili gube?)

Kada pričamo o patologiji kockanja, na početku moramo napraviti jasnu vezu između ličnosti koje imaju psihičku strukturu zavisnika i okolnosti koje podstiču ljude na kocku. To znači da neki ljudi imaju formiranu strukturu zavisnika, ali možda nikada ne dobiju ili u kasnijem životnom dobu dobiju šansu da se kockaju. Činjenica je da je Balkan relativno siromašna sredina i da čovjek ima šansu da se kocka „na svakom ćošku“. Što je veća mogućnosti da se kocka to veći broj potencijalnih zavisnika će podleći izazovu.  Ovo podneblje broji veliki broj zavisnika već u uzrastu oko 13,14 godina.

Siromašto jeste pokretač pokušaja kockanja, jer je to jedan od najjednostavnijih načina da se dođe do novca. A šta se ustvari dešava sa psihom ljudi kod kockanja? Generalno, ljudski um se teško nosi sa činjenicom da je osoba već unaprijed predodređena da izgubi. To, predodređena, odnosi se na nepostojeću šansu da se ljudski um bori sa mašinerijom. Kockar postaje izjednačen sa tiltom. Da li znate šta je tilt?  Bukvalan prevod je nagib. Pokeraški izraz koji označava psihičko dramatično osciliranje kockara koji ne može da kontroliše emocije, bilo zbog dobitka ili gubitka na kockanju. Živi se niz nagib, živi se nemir u mislima. Sada bi trebalo da se zapitamo da li su kockari oni što dobijaju ili oni što gube. U globalu i jedni i drugi. Ali oni što dobijaju samo misle da dobijaju. Zato što je kockanje složeno ponašanje u kojem kuća uvijek lijepo ugosti, ali još ljepše dobije. To je igra u kojoj moraš da izgubiš, a živiš u nadi da ćeš jednog dana dobiti. Um kockara je komplesan, prenapregnut i nikada nije u miru.

Zavisnost od kocke ima elemente i opsesivnog i kompulzivnog. To i jeste mehanizam koji pokreće kockara na uvijek istu radnju. Kada je riječ o simptomima, tu postoji neki standardni niz ponašanja, kao što su: kontinuirano trošenje novca, opsesivne misli o dobitku, promjenljivo raspoloženje, zapostavljenje osnovnih životnih vrijednosti zbog kocke i uvjerenje da će se sistem pobijediti.

Vjerovanja (mehanizmi odbrane) koja imaju kockari:

-Kladionica nije kockanje, to je šansa da se stvarno dobije.

-Ja mogu da kontrolišem kockanje kada god poželim.

-Ne bih se nikada više kladio ukoliko bih dobio izgubljeni novac do sada.

-Meni ne treba stručna pomoć zato što nemam nikakav problem.

-Ja se kladim jer na taj načim zarađujem.

Često se dešava da fali baš malo da dobijete enormnu svotu novca na klađenju. Taman mislite da je džek pot na dohvat ruke i on izmakne. Ali ustvari, to je maksimum koji kockar uspije da dosegne, jer dobitak ne postoji. Profesionali kockari godinama proučavaju sistem jer vjeruju da će uspjeti razbiti sistem. Ovakvo vjerovanje samo promoviše iluziju kontrole. To znači da postoji šansa da se nađe način na koji funkcioniše sistem koji je apsolutno slučajan. Kocka je ništa drugo nego puko nagađanje. Kao šansa da pogodimo koji ćemo broj dobiti ako bacimo pet ili deset kockica.

To ne može da se izračuna. To je najjednostavnija stvarnost kockanja. Međutim, psiha kockara ima drugačiji okvir kroz koji posmatra stvarnost, jer postoji drugačija struktura ličnosti u odnosu na ne-zavisnike.

Ličnost zavisnika

Iza kockara se krije opsesivno kompulzivni poremećaj, koji se manifestuje prisilnim misima i prisilnim radnjama. Opsesivne misli su ideje o klađenju, a kompulzije realizacija ideje. Ovaj način ventiliranja je najčešće neprijatan, ali čuva ego. Osoba pokušava da izbjegne prisilu i vjeruje da može, ali onda je stigne uvjerenje da ako to ne uradi donosi štetu sebi ili drugima. Prosto će se desiti nešto što ne valja, ali ne i konkretno šta. U realnosti, ne može se ništa desiti. Međutim, ako se stereotipno ponašanje ne ponovi javlja se drugi pokretač kompulzije, a to je anksioznost, nelagoda koja se proteže po organizmu. Kad dođe do stepena nepodnošljivosti, kockar ima izgovor za ponovljeno djelo. Osjećaj da je to jače od njega. Istina je, ne može biti jače od njega nešto što je sastavni dio njegove ličnosti. To je on.

Da li se zavisnost od kockanja može izliječiti?

Kockanje je najteži oblik zavisnosti, čak teži od narkomanije. Zato što spada u zavisnost mentalne aktivnosti. Međutim, postoji vjerovatnoća da se čovjek oslobodi kockanja bar u nekoj određenoj mjeri i na određeno vrijeme. Statistika kaže da ne postoji „potpuno skidanje“ sa kockanja, ali da postoje mehanizmi kako se zavisnost može kanalisati na zdravije mentalne aktivnosti.

Psihoterapijski tretman je pokazao najbolji efekat, ali uz stvarnu želju osobe da sebe promijeni.

Ako je kocka već bačena, nemate ni šansu da pogodite broj!

Nađa Pekić / Leutar.net

 60 

Latest posts by Nađa Pekić (see all)

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.