U doba neposredno pred izbore narodu se uvijek tepa i povlađuje. Za vrijeme izborne kampanje ovo se podilaženje narodu pojačava kulminirajući samim danom izbora. Ali čim se izborne kutije zatvore a glasovi prebroje na narod se momentalno zaboravlja. Izborni pobjednik odmah se prema narodu počne ponašati kao prema stadu glupih ovaca.
Za početak želim spomenuti nešto što se zove krivulja inteligencije.
Ova krivulja nam pokazuje raspored inteligencije u populaciji. Po njoj vidimo da je velika većina ljudi unutar raspona koga možemo nazvati inteligentnim. Štaviše, prosječno inteligentnih ima u populaciji najviše – 68%. Kad se saberu IQ od 85 do 150 vidimo da je obuhvaćeno čak 84% populacije. To je ogroman procenat koji ne uključuje samo ekstreme na lijevoj strani krivulje. Iz ovoga zaključujemo samo jedno – narod nikako nije glup. Ogromnu većinu naroda čine pojedinci koji su prosječno i iznadprosječno inteligentni ljudi. Kao takvi su sposobni donositi odluke.
A vlast? Kako ona stoji na krivulji inteligencije? Koliki je IQ naših ministara i skupštinskih poslanika? Jesu li to možda genijalci koji imaju IQ iznad 150? Čisto sumnjam. Doduše, niko ih nije testirao, a bojim se da bi oni na takvo testiranje uopšte pristali. Moje je mišljenje da se rezultati naših političara uopšte ne razlikuju od rezultata obične populacije. Hoću reći da je prosječan IQ našeg političara na nivou državnog prosjeka. To znači da naša vlast nije ni pametnija ni gluplja od naroda kojim upravlja.
Pa otkuda onda dolazi ta ogromna razlika u uticaju, u moći? Odakle njima ta silna bahatost i uobraženost? Odakle proizlazi onaj nepogrešivi osjećaj superiornosti koji isijava iz svake njihove riječi, iz svakog gesta, iz svakog pogleda? Šta to oni imaju, a obični narod nema?
Vlast ima informacije.
Ono što vlast čini moćnom je monopol na važne informacije. Oni znaju ono što mi ne znamo. I oni nam to namjerno kriju. I dokle god je tako oni imaju osjećaj da nas kontrolišu dozirajući ono što mi smijemo znati. A narod ne smije znati previše. Što narod manje zna to je njihova moć veća. Političari svoju moć crpe iz važnih informacija koje kriju od javnosti i svoga biračkog tijela.
Može li narod uopšte donositi važne političke odluke? Naravno da može. Pa već smo rekli da je narod dovoljno pametan, a da političari nisu ništa pametniji od njega. Kad bi narod raspolagao informacijama mogao bi bez problema donositi odluke iz svih sfera društvenog života. I upravo zbog toga se narodu uskraćuju informacije. I ne samo to, nego se narod svjesno i namjerno laže, obmanjuje i zavodi na krivi put. Cilj je jasan, oduzeti narodu mogućnost da sam odlučuje o vlastitoj sudbini.
Ovo se izvodi na dva načina. Prvi je putem kontrolisanih medija koji ubacuju u medijski prostor gomilu bezvrijednog medijskog otpada dok se prave, vrijedne i istinite informacije skrivaju. Drugi način je povremena upotreba “stručnjaka” svih profila koji će dati pokriće potezima politike u određenom trenutku. Ovi “intelektualni plaćenici” imaju ulogu da obmanutom narodu nabijaju komplekse dokazujući mu nekompetenciju u bilo kom pitanju od javnog ili državnog interesa.
Kad je sve izvedeno kako treba vlast je odvojena od naroda u svom oblaku nedodirljivosti i nepogrešivosti. A narod se čitavo vrijeme uvjerava da je nekompetentan u donošenju svih važnih odluka. Najgore od svega što je velika većina naših ljudi u ovu glupost povjerovala. I tako naš običan, pametni, pošteni narod i dalje misli da se naša vlast trudi i radi u našem interesu. Što naravno nije istina. Jer ako pogledamo unazad vidićemo da su sve naše dosadašnje vladajuće garniture i koalicije napravile gomilu grešaka i kolosalnih propusta. Jednako kao što to radi i ova sadašnja. I sve su one od naroda krile važne činjenice radeći mnogo toga iza zavjese daleko od očiju javnosti.
Zašto ne možemo raspisati referendum o svim škakljivim pitanjima koji muče ovu državu i ovaj narod? Zašto je tako? Zato jer mi ne živimo ni u slobodi ni u demokratiji. Zato jer živimo u doba prikrivene diktature u kojoj je manipulacija glavna politička disciplina.
Na našu žalost sve što vidimo oko sebe opisuje samo jedna jedina riječ a to je – laž. Mi smo društvo laži. Naši političari lažu. Naši mediji lažu. Naše škole lažu. Nas lažu da ne možemo svoje živote uzeti u svoje ruke. A to uopšt nije istina. Narod je dovoljno pametan da donese pametne odluke. Ne trebaju mu ni mentori ni odgajatelji. Još manje mu treba partijska diktatura.
Zašto bismo mi u sve te laži na kraju povjerovali? Zar svi oni iz Gaussove krivulje ne zaslužuju da im se kaže istina? I zašto svi mi ne bi svoju sudbinu uzeli u svoje ruke?
Igor Petrić
Igor je u pravu sve osim dvije stvari-prosječan IQ kog Srba je 89 prema tome treba ovo zvono dobro povući ulijevo a za to trebaju godine možda vijekovi.Druga stvar koju nije u pravu je da su političari u prosjeku pametni koliko i narod a ja mislim da su znatno gluplji. Neko ko se razumije u te stvari reče da je odsustvo morala prvi znak gluposti a to im je zajednička karakteristika