Spasila ga gatačka cicvara

Vjerovatno se nikada ni saznati neće, ali priča ili urbana legenda iz Hercegovine već živi godinama. Naime, hercegovački specijalitet cicvaru brojni gosti su zapamtili, ali jedan kineski ambasador posebno.

Po Hercegovini se priča da je jednom kineski ambasador u bivšoj Jugoslaviji, vraćajući se u Beograd s odmora u Dubrovniku, svratio na Klinje. Znajući da njegova ekselencija danima pati od zatvora, neko iz pratnje mu predloži da na Klinju proba cicvaru s medom. Tako i bi. Ali, čovjek stranac, ponesen ukusom, založi i više od uobičajenog čanka. Njegov vozač je, zbore, morao često da staje uz put, kraj kakvog gušćeg šumarka, tamo prema Sastavcima i Tjentištu, a ambasador se, riješivši se velikih muka, uvijek nanovo raspitivao kako se zove čudesni lijek što mu ga dadoše kraj onog gatačkog jezera.

– Cicvara – odgovaraše pratnja.

– Cic-vara, ha, ha, ha! – smijao se, valjda u tom trenu najsrećniji Kinez na svijetu, pritežući kaiš na pantalonama.

U ovom jelu mnogi su našli jedinstven užitak, a ovaj Kinez, kažu, čak i spas… Priprema se od ječmenog ili kukuruznog brašna, jede s medom ili kiselim mlijekom. Bilo koju da probate, pamtićete je kao nešto posebno u vašem životu.

Ipak, po južnoj Hercegovini samo one najbolje kuvarice, a nerijetko i poneki kuvar, većinom kućnim gostima iz bijelog svijeta, spremaju cicvaru koja je i dalje na glasu i cijeni.

– Cicvara je naš najtraženiji specijalitet. Priprema se vrlo jednostavno… Nakon što prethodno u jednoj posudi pripremim smjesu od kukuruznog i bijelog pšeničnog brašna, u drugu stavim naš domaći gatački kajmak. Onda u šerpu uspem vode i sačekam da provri, pa je sklonim sa vatre. Uzimam drvenu varjaču, polako sipam brašno i dodajem kajmak u onu vodu, te neprekidno miješam, i to obavezno u jednom smjeru – priča Milena Bošković iz Drameševa, glavni kuvar u restoranu “Klinje” u blizini Gacka. Iskusni kuvar priča da se mora stalno miješati dok se cicvara ne “okrene” – dok se brašno ne odvoji od šerpe i ne pusti maslo…

– Ponovo se sve to vrati na šporet, sada na tihu vatru, uz neprekidno miješanje uvijek, ponavljam, u istom smjeru! Ne smije se pustiti da zagori. Pred kraj kuvanja stavljam našeg domaćeg sira. To je ovčiji ili kravlji sir, a nije loša ni njihova kombinacija. Kad se sve to lijepo složi, cicvaru serviram u drvene čanke sa našim domaćim medom ili kiselim mlijekom, zavisno od toga šta gost poželi. To je taj naš gatački način od starina – kaže ona.

Jelo predaka


Milena Bošković priča da mnogi gosti znaju za cicvaru, pa posebno zastanu ljeti, kad prolaze ovim putem od Beograda, Zrenjanina ili Subotice i Novog Sada ka moru.

– Svrate do nas, ovdje kraj stare brane i jezera Klinje. Nerijetko su to potomci naših hercegovačkih kolonista koji tamo žive, a za ovo jelo su čuli od roditelja ili nekih drugih predaka, koji su je nekad davno, u davnom djetinjstvu, zavoljeli, pa je se sjećaju cijelog života i preporučuju drugima – priznaje Boškovićeva.

Izvor: Gatački vremeplov

Leutar

Leutar

Tajni agenti NKVD-a
Leutar

Latest posts by Leutar (see all)

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena


*


Anti-SPAM Test *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.