Prvi je dan u mjesecu, kada se kod nas čak i oni sa platom sjete penzionera. Dosta toga se vrti oko njih. Od izlaska na izbore, redovnog plaćanja troškova, do pomaganja djece koja imaju djecu.
Neki dan sjedim na šolji… mama kuca na vrata i zanosno kaže: „joj, dobićemo 3% povećanja penzije „. Šalim se, nije zanosno, bila je to posprdna dragost. Momenat za mene je bio idealan.
Brzo ustadoh sa šolje, jer obavih radnju prije očekivanog vremena. Neka se zna da su neke vijesti zaista odlične za probavu. Kakav „Donat“, kakvi preparati, ja kada bih gledala vijesti imala bih hroničnu dijareju. Eto, svi vi koji imate problema sa težinom gledajte Dnevnik i izgubićete 10 kilograma za nevjerovatnih 15 dana.
KUĆNI BUDŽET – POTROŠAČKA KORPA
A sad kalkulacija našeg kućnog budžeta. Povećanje 15 km. Da, da, znam šta mislite, rođena sam pod srećnom zvijezdom. Moja majka je visoko rangirana na listi primanja penzije. Kategorisana u grupu koja vlasti zadaje glavobolju. Nalaze se na crnoj listi koju posebno oformljena komisija svaki dan provjeravaju da nije osvanula na kestenu ili na penzionerskom fb. Joj, i ovaj mjesec bez uspjeha, moraće isplatiti penziju.
I koje blagostanje nam donosi 15 km ? Npr.tri karte do Kotor Varoši. I još ostaje 1,5 km. Vau, đavolu malo bilo. Neka zvecka u džepu preostala 1, 5 km. Daje osjećaj sigurnosti. Možda nabasa na nešto atraktivno za taj novac. Kakvo povećanje standarda ! Ili, npr.to je umalo pa dva pakovanja toalet papira. O da, mi kupujemo luksuznu marku, pa je jedno pakovanje 8 km, ili 11 hljebova, 12 l mlijeka…
I dok se slova prosipaju po papiru obuzima me nevjerovatna radost zbog povećanja. Shvatih kako sam veoma nezahvalna. Sad se odoh izbičevati po leđima, pa ću nastaviti priču….Vratih se sa samokažnjavanja. Možda mama uspije platiti režiije i lijekove za svoja primanja. Pa to je genijalno. Pored bolova od samokažnjavanja osjetih i talase neopisive sreće u stomaku.
A šta je sa onim koji prima 250 km. Sad će dobijati 257, 5 km. Oooo, ima se, može se ! Ima da bude gozba svaki dan u njenom / njegovom domu. Može otići u Kotor Varoš u jednom pravcu. Nazad, može i pješke 37 km, ili ako je baš onemoćao / la za preostali iznos do Čelinca. Jednom se živi, avanturama nikad kraja.
VIC ILI ISTINA
Znate li onaj vic ? Sjede dva penzionera u parku. Pita jedan :“Jesi li ponio hljeb za golubove ?“ . Drugi odgovori: „Nisam“. Prvi iznervirano reče: “ E jebi ga, s’ čim ćemo ih jesti?“. Da li je to samo vic ? Ili činjenično stanje naše države.
Prijedlozi za prevazilaženje krize
Kako bi se olakšalo našoj državi:
Radni staž produžiti na 70 godina
Organizovati besplatni sistematki pregled od strane milosrdnih doktora, koji će ustanoviti pogrešne dijagnoze i liječiti / istrijebljivati od istih. Kad razmislim, ne trebaju milosrdni doktori, ima ih već dosta koji ni ne znaju da su to….
Uvesti porez od 50% primanja na život iznad 65 godina. Zašto, pitate se? Jer se treba zahvaliti i odužiti domovini što ste vi koji imate 65+ i pored svih nedaća, loše ishrane, slabe zdravstvene skrbi i slabe odjeće još uvijek živi!!!
Vršiti eksperimente na njima, umjesto jadnim malim glodarima. To se uklapa u evropske standarde zaštite životinja.
Ukinuti prevoz penzionerima. Neka trče po našoj lijepoj državi koju stalno nezahvalno pljuju izležavajući se po klupama u parku, a uopšte je ne poznaju.
Pet prijedloga, nije loše….
Država će smanjiti rashode, mladi neće morati njegovati stare, već će moći raditi i po 14 sati dnevno (naravno 8 zvanično)
ZVIJEZDE RIJALITIJA
I na kraju, znaju li penzioneri da dobrovoljno učestvuju u rijalitiju „survajver“ (preživljavanje), kao oni Škoti što su ih odveli u nedođiju i prikazali dvije epizode istog rijalitija.
Produkcija je ugasila projekat, njima niko nije rekao…Narednih godinu dana su bili prepušteni sami sebi misleći da su zvijezde.
E tako i naši dragi penzioneri misle da se njihova riječ čuje, pika, važi…..a država samo čeka da ugasi projekat zvani penzija…
Piše: Jelena Karanović/Frontal.rs
Be the first to comment