Lokalna vlast u Trebinju je u predizbornoj kampanji prije 4 godine, ali i u kampanji za Opšte izbore prije 2 godine predstavila javnosti projekte koje su završili ili planiraju završiti. Predmet ove analize biće prvenstveno brošura koju je SNSD objavio prije 2 godine, pod nazivom ‘’Naših 45 projekata – Trebinje 2020-2022’’. Prije nekoliko dana objavljena je nova brošura koja se od gorenavedene iz 2022. godine gotovo ne razlikuje osim što je par velikih projekata izostavljeno (Aerodrom Trebinje i Zapadna obilaznica), a neki projekti su ubačeni (poput kružnog toka kod Kamenog mosta koji je jedan od rijetkih projekata koji je potpuno završen u predviđenom roku). Ono što smo uočili u obje brošure je veliki broj započetih a nezavršenih projekata, ali i veliki broj projekata koji se mogu smatrati manipulativnim, a jedan od primjera je pompezno najavljivana treća traka kod gradske kapele, a radi se o svega dvadesetak metara proširenja. Manipulacijom možemo nazvati i činjenicu da lokalni SNSD nerijetko kao lični uspjeh predstavlja projekte realizovane novčanim sredstvima javnih preduzeća poput Hidroelektrana na Tebišnjici što predstavlja i zloupotrebu javnih resursa. Ono što je takođe prisutno u analiziranoj brošuri su stavke koje smo nazvali ‘’lako zloupotrebljivo’’, a radi se o dodjeli paketa pomoći, pripravničkom stažu, pomoći boračkoj populaciji… Ovom analizom obuhvatili smo i neke događaje koji su obilježili mandat aktuelnog gradonačelnika Mirka Ćurića, a svoj osvrt na prethodne 4 godine dali su Dajana Milišić, šef odborničkog kluba Za pravdu i red i Saša Borjan iz odborničke grupe Narodni front u Skupštini Grada Trebinja.
Prvo što se uoči nakon površne analize brošure ‘’Naših 45 projekata – Trebinje 2020-2022’’ je činjenica da se u njoj ne nalazi 45 projekata već 41 pa i manje (neki projekti se gotovo ponavljaju više puta, a projekti tipa pomoć porodici je ‘’razvučen’’ u različite projekte). Čak računajući sve projekte identično kao što se to čini u navedenoj brošuri, ne možemo naći onih 45 projekata iz naslova. No, krenimo redom…
1. Stari grad
Popločavanje Starog grada projekat je koji je zaista značajan, ali kome se trebalo u startu pristupiti dosta ozbiljnije. Jedna od osnovnih zamjerki je ta što se prije samih radova nije pristupilo arheološkom istraživanju. Ovaj projekat radi se u više faza, a većinski se finansira donacijom Vlade Srbije. U toku je peta, posljednja faza vrijedna milion konvertibilnih maraka čiji se nastavak, nakon pauze tokom ljetne sezone, nastavlja na jesen. Do sada nije tačno definisano koliko je ukupno sredstava uloženo u realizaciju ovog projekta, a stiče se utisak da je rasparčavanje ovog projekta na čak 5 faza poslužilo za prikrivanje troškova čime je uskraćena transparentnost.
2. Zatvoreni bazen
Priča o gradnji zatvorenog bazena u Trebinju stara je koliko i sam HET budući da je tada novoosnovano preduzeće na sebe preuzelo obavezu da izgradi zatvoreni bazen kao svjevrsnu kompenzaciju Trebinjcima za rizik kojem su izložene sve zajednice u kojima se nalazi brana. Iako stara koliko i HET, priču o zatvorenom bazenu oživljava Gordan Mišeljić, trenutni direktor ovog preduzeća, u izbornoj 2016. godini. Tada je obećano da će za 10,2 miliona KM, koliko je predviđeno za troškove izgradnje ovog zdanja, biti izgrađen objekat površine 5.000 metara kvadratnih, poslovni dio i restoran, gledalište za oko 600 posjetilaca, sobe i apartmani, restoran a rečeno je da će bazen imati i svlačionice, teretane, garderobu, prostorije za sudije, konferencijsku salu, saunu, podzemnu garažu i nadzemni parking. Ugovor sa izvođače radova HET potpisuje u decembru 2016. godine a posao dobijaju banjalučki ‘’Integral’’ i ‘’Integra inženjering’’ kao i ‘’Herc gradnja’’. Ono što je obilježilo ranu fazu izgradnje zatvorenog bazena je činjenica da je ugovor sa izvođačem potpisan čak pola godine prije dobijanja građevinske dozvole. Radovi su počeli u martu 2017. godine iako je građevinska dozvola dobijena tek u junu. Prvobitno je najavljeno da će bazen biti otvoren 2018. godine, a otvoren je tek 25.4.2024. godine. Još uvijek nije javno i precizno objavljeno koliko je ukupno novca utrošeno na ovaj projekat, a ono što je javnost mogla čuti je paušalna procjena premijera Viškovića da je potrošeno preko 14 miliona KM. Takođe, prvobitni plan nabavke vrijedne nešto preko 10 miliona KM uključivao je stavke poput restorana, sauna, podzemne garaže, soba i apartmana, a kojih još uvijek nema na postojećem objektu. Otvaranje zatvorenog bazena u Trebinju obilježio je neobičan nastup Mirka Ćurića i brojni lapsusi koje je izgovorio u svom govoru.
3. Sportska igrališta
Mnoga naselja nemaju sportska igrališta, a igrališta koja su i napravljena nerijetko su napravljena nekvalitetno pa je mobilijar i ostala oprema na igralištu pucala nedugo nakon samog otvaranja igrališta… Za najbolji primjer možemo uzeti igralište/košarkaški teren na Ložioni, o čemu je detaljno pisao Spin info portal… Takođe, treba istaći da su na mjesta predsjednika Mjesnih zajednica gotovo bez izuzetka postavljeni partijski aktivisti koji se nerijetko vode ličnim interesima i interesima partije, a ne interesima Mjesne zajednice kojoj pripadaju.
4. Projekti u Mjesnim zajednicama
Asfalt je stigao u ulice: Terazije, Đurđevdanska, Gorička, na Trebinjska brda, Mostaće, Necvijeće, Volujac, Grab, Tuli, Biograd, Hrupjela, Police, Kočela… stoji u brošuri iz 2022. godine. Međutim, ono što ne stoji u ovoj brošuri je tačna dužina asfaltiranih dionica pa je ovaj projekat prilično manipulativan. Uz to, javna je tajna da se putevi asfaltiraju funkcionerima, zaslužnim aktivistima, a uglavnom sve se radi selektivno i po principu činjenja usluge ili asfaltiranje ‘’zaslužnim’’.
5. Važni projekti za grad
Ova stavka nije jasno definisana pa je nismo ni analizirali detaljno. Takođe, u nastavku brošure postoji stavka “Projekti za grad” što opet govori o svojevrsnom apsurdu i dozi manipulacije kada su u pitanju projekti i obećanja SNSD vlasti. Pored važnih projekata za grad i projekata za grad nedostaje još stavka “Veoma važni projekti za grad” pa da montipajtonovski ugođaj bude potpun…
6. Novi rezervoar ‘’Oko’’
Trebinjski “Vodovod” organizovao je 25.12.2023. godine prezentaciju završetka projekta izgradnje novog rezervoara “Oko” i rekonstrukcije pumpne stanice, u šta je preduzeće “Hidroelektrane na Trebišnjici” uložilo tri miliona KM. Direktor preduzeća “Hidroelektrane na Trebišnjici” Gordan Mišeljić izjavio je da je riječ o prvoj fazi ovog projekta.
“Urađena je jedna komora sa kompletnom infrastrukturom. U ovaj rezervoar može da stane 2.500 metara kubnih vode, u projekat je uloženo tri miliona KM sa PDV-om”, rekao je Mišeljić. Ovdje takođe nije potpuno transparentno koliko je tačno uloženo novca, a najavljena je i druga faza ovog projekta.
7. Novi most – obilaznica
U Gorici su 12.11.2020. ozvaničeni radovi na početku izgradnje najdužeg mosta na rijeci Trebišnjici koji je najvažniji dio buduće velike obilaznice. Početak radova na jednom od najvažnijih projekata za grad ozvaničili su gradonačelnik Mirko Ćurić, direktor Hidroelektrana na Trebišnjici /HET/ Gordan Mišeljić i direktor “Puteva Republike Srpske” Davor Kostrešević.
Radove na mostu, čija je vrijednost oko 12.000.000 KM, u cjelosti finansira HET.
“Dužina mosta biće 484 metra, a širina 11,6 metara. Radove izvodi preduzeće ‘Integral inženjering’, a rok izvođenja istih je dvije godine”, naveo je Mišeljić.
Gradonačelnik Mirko Ćurić istakao je da je rok za završetak cijele velike obilaznice tri godine, navodeći da će se ona graditi kroz tri faze, od kojih je prva započeta.
“Druga faza je put od Aleksine Međe do Banjevaca, a treća od Banjevaca do Podgljivlja, čija je ukupna vrijednost oko 15.000.000 KM”, naveo je Ćurić.
On je istakao da već postoji interesovanje privrednika koji uz buduću veliku obilaznicu žele da grade objekte poput benzinskih pumpi, hotela i motela.
U februaru 2024. najavljeno je da će most biti završen do septembra 2024. u skladu sa predviđenim rokom.
Svi dosadašnji rokovi su probijeni, a još uvijek se ne zna kada će ovaj projekat biti završen. Posljednje što je obećano, a vezano za ovaj projekat je da će u septembru tekuće godine most biti završen, a što je najavio Ilija Tamindžija, izvršni direktor za proizvodnju i tehničke poslove u HET-u. Trenutno se radovi na ovom mostu vrše sporadično, a izlaskom na teren moguće je vidjeti da se radovi češće ne izvode, tačnije da slučajni prolaznik vrlo rijetko može vidjeti radnike na ovoj lokaciji.
8. Sanacija škole u Gorici
Projekat renoviranja i rekonstrukcije Osnovne škole „Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški“ u Gorici, koji je počeo prije četiri godine, biće realizovan u naredna četiri mjeseca, rečeno je u januaru 2022. godine.
Milorad Nadaždin, direktor ove škole rekao je tada da su stvoreni svi uslovi da prva faza projekta počne.
„Ovih dana trebalo bi da dođu predstavnici izvođača na završne dogovore, sredstva od strane ministarstva su uplaćena, a trebalo bi da se rade fasada, krov, otvori na školi i novi sistem grijanja. Rok za završetak radova za ovu fazu je četiri mjeseca tako da se nadam da će brzo početi radovi i da će naša škola biti za primjer te da će djeca imati divne uslove za rad“, rekao je on.
Vrijednost prve faze projekta je oko 680.000 maraka, a u drugoj će se raditi sistem grijanja, za šta bi uskoro trebalo da bude raspisan tender, pisali su mediji prije 2 godine.
U renoviranje škole ukupno je uloženo oko 1.500.000 KM, a obnovljeni su sportska dvorana i svlačionice te renovirano i savremenom tehnikom opremljeno nekoliko učionica i kabineta.
Ovdje se radi o jednom uspješno realizovanom projektu, uprkos kašnjenju tj probijanju rokova, a treba naglasiti da je škola u Gorici u stalnom rastu, kada su uspjesi učenika u pitanju pa danas možemo govoriti o ovoj školi kao o vjerovatno najboljoj na području Trebinja, pa i šire.
9. Projekti u kulturi
Ono što je u aktuelnom mandatu podiglo mnogo bure je nabavka klavira ‘’Steinway & sons’’ za koji je Gradska uprava Trebinje izdvojila 150.000 evra. Iako se radi o kvalitetnom klaviru koji spada u sam svjetski vrh, opozicija je smatrala da se ovaj novac mogao bolje utrošiti i da nema potrebe da se u momentu kada se građani suočavaju sa mnogim problemima, kupuje baš najskuplji klavir. Kada govorimo o projektima u kulturi, Grad Trebinje zaista obiluje kulturnim dešavanjima i manifestacijama: pozorišni festival, Dučićevi dani poezije, festival klasične muzike, filmski festival, jazz festival, više festivala i smotri folklora i tradicionalnih igara, a tu su brojne izložbe i promocije. Ono o čemu bi trebalo razmisliti kada su kulturni sadržaji u pitanju je usklađivanje kalendara događaja jer se nerijetko događaji poklapaju isti dan, a većina ih je u sklopu Trebinjskog kulturnog ljeta, dok recimo u ostatku godine zna proći i po mjesec pa i više bez ijednog kulturnog događaja. Takođe, nerijetko ostaje nepoznato koliko je tačno novca uloženo u pojedine kulturne manifestacije, kako ukupno tako i po stavkama.
10. Ulica Vojvode Stepe
Ova ulica jeste dobila potpuno novi izgled, ali mnogi su mišljenja da je ova rekonstrukcija donijela betonizaciju kojom se kasnije često pribjegavalo kada su trebinjske ulice i naselja u pitanju, pa je Trebinje izgubilo epitet grada zelenila kojim se dugo s pravom moglo pohvaliti. Na rekonstrukciju ove ulice utrošeno je 300.000 KM, a radove su finansirali Grad Trebinje i Putevi Srpske.
11. Zapadna obilaznica
Iako je gradnja zapadne obilaznice počela u januaru 2019. godine, još uvijek nema naznaka kada će biti gotova. Procijenjena vrijednost radova je prvobitno iznosila oko 2,5 miliona KM, da bi se kasnije došlo do cifre od 5,3 miliona KM, a novac će obezbijediti Vlada RS i Putevi Srpske. Zapadna obilaznica samo je mlađa sestra istočne obilaznice o kojoj se priča već duže od decenije, a gradske vlasti su na razne načine pravdale kašnjenje u realizaciji ovog projekta. Izgradnja istočne obilaznice procijenjena je na 25 miliona KM, a u februaru 2020. godine tadašnji načelnik Odjeljenja za urbanizam, Marko Rikalo, govorio je da će kompletan projekat zapadne obilaznice biti realizovan za četiri godine (što je rok koji je sa današnjim datumom prekršen tačno pola godine, a kraj izgradnje se ni ne nazire). Ono što je zanimljivo je da Grad Trebinje i aktuelni gradonačelnik Mirko Ćurić u najnovijoj predizbornoj brošuri, koja se odnosi na projekte i planove SNSD-a za prethodne 4 godine, ne pominje zapadna obilaznica, kao ni istočna, iako su one bile navedene u brošuri ‘’Naših 45 projekata (Trebinje 2020-2022)”.
12. Stadion u Policama
U predizbornoj brošuri iz 2022. godine navodi se da će se, nakon postavljanja reflektora čiju ugradnju većinski finansira UEFA, utakmice uskoro igrati noću. Fudbalski klub Leotar je iz dana u dan u sve lošijem stanju, a još nijedna utakmica nije odigrana pod reflektorima koji su svoju premijeru imali na jednom nesportskom događaju – koncertu Bijelog dugmeta.
13. Nova Bolnica
Izgradnja nove Bolnice jeste počela ali nju prate brojne kontroverze budući da Pokret za restituciju osporava lokaciju za izgradnju ovog zaista velikog i značajnog projekta čija se vrijednost procjenjuje na oko 128 miliona KM, a cijeli iznos planiran je iz budžeta RS. Ono što takođe interesuje javnost jeste stručno osoblje, da li će i u kojoj mjeri biti stalno zaposleni specijalisti iz raznih oblasti, te da li će se i kada obučiti domaći kadar za rad u savremenoj Bolnici.
14. Duhovni centar Mrkonjići
Prva faza izgradnje duhovnog centra Mrkonjići završena je uz većinsku pomoć Vlade Srbije i učešće Grada Trebinja i Vlade RS. Uskoro bi trebale biti realizovane i druga i treća faza koje će uključiti vidikovac, konak, parking kao i izgradnja Parohijskog doma i pješačke staze. Radovi na trećoj fazi počeli su u oktobru prošle godine, a rok za završetak radova je 400 dana.
15. Ubla – Novi projekti
Na Ublima je još prije 4 godine otvoren Planinarski dom, a nedugo nakon toga u ponudu ovog izletišta ubačena je vještačka stijena, zip lajn i adrenalinski poligon. Ruku na srce, Planinarski dom je obnovljen zahvaljujući najviše entuzijazmu pojedinaca. Prateći sadržaj koji je omogućen posjetiocima Ubala danas je skoro pa uništen.
16. Aerodrom Trebinje
Iako je ove godine navršeno punoljetstvo obećanja o izgradnji aerodroma u Trebinju, još uvijek nije urađeno bukvalno ništa. Godinama se prikuplja dokumentacija, a stiče se utisak da oni koji najviše pričaju o ovom projektu sve manje vjeruju u njega, a što donekle potvrđuje i činjenica da u najnovijoj stranačkoj brošuri stavka aerodrom ne postoji iako je do prije samo dvije godine, takođe u predizbornoj brošuri SNSD-a ove stavke bilo. Posljednje obećanje koje je, pogađate, ponovo ‘’palo’’ u izbornoj godini glasi da će izgradnja aeodroma početi 2026. godine, a sve manje Trebinjaca i dalje vjeruje u ovu bajku.
17. Slobodna zona
Skupština Grada Trebinja je u avgustu prošle godine donijela odluku o osnivanju Javnog preduzeća ‘’Slobodna zona Trebinje’’. Ovo bi trebala biti prva slobodna zona u RS, a biće formirana na jednom dijelu lokaliteta ekonomske zone „Novo Trebinje“, koja se prostire između magistralnog puta M-6 (put za Mostar) i magistralnog puta M-20 (put za Dubrovnik). Izmjenama dijela Zoning plana „Novo Trebinje“, neposredno uz kružni tok na Zapadnoj zaobilaznici, planirano je formiranje Slobodne zone. Lokacija Slobodne zone se, pored Zapadne obilaznice vezuje i za lokaciju na kojoj je najavljena izgradnja aerodroma, pa iz današnje perspektive sve ovo zvuči kao naučnofantastični film. Vlasnik zemljišta je Grad Trebinje sa 1/1 dijela prava vlasništva, a za formiranje slobodne zone u Trebinju pribavljena su odobrenja od Vlade Republike Srpske i Savjeta ministara BiH.
18. Centar za djecu sa poteškoćama u razvoju
Centar za djecu sa poteškoćama u razvoju je nakon mnogo kašnjena i probijanja rokova otvoren 7.6. tekuće godine ali roditelji djece korisnika usluga ovog centra tvrde da Centar nije počeo sa radom u punom kapacitetu i da su međuljudski odnosi narušeni zbog čega najviše ispaštaju upravo korisnici kojih je, prema tvrdnjama roditelja, sve manje. Uz to treba napomenuti da Centar nije završen jer još uvijek nije urađen drugi sprat. Takođe, ovdje valja naglasiti da je novac obezbijeđen putem donacija u okviru donatorske večere “S ljubavlju hrabrim srcima” čiji je promoter (nikako finansijer) bila Željka Cvijanović, tadašnja predsjednica RS.
19. Hercegovačka kuća
Ova ideja je generalno dobra a i njena realizacija je prilično uspješna pa se na ovaj način vrši promocija Hercegovine i hercegovačkih proizvoda što je prepoznato i na međunarodnim sajmovima turizma kada je međunarodni žiri nagrađivao ovu ideju kao najbolju iz oblasti samoodrživog turizma.
20. Projekti u gradu
Ovdje se misli na postavljanje klupa uz obalu Trebišnjice, postavljanje rasvjetnih tijela u Mjesnim zajednicama kao i postavljanje kanti za otpad. Ovdje se mora povesti računa i kroz video nadzor i blagovremenu reakciju spriječiti uništavanje mobilijara i adekvatno kazniti onoga ko uništava. Takođe, potrebno je povesti računa o pravilnoj upotrebi kanti za smeće jer su u parku postavljene kante za smeće predviđene za odlaganje psećeg izmeta, ali ove kante se apsolutno ne koriste u ove svrhe, a vlasnici pasa u ogromnoj većini ne počiste za svojim ljubimcima.
21. 27 programa podrške porodici
Gradska vlast hvali se da je Trebinje prva lokalna zajednica koja pomaže penzionere i koja nagrađuje najbolje studente. Prvi su, kažu, imali ideju o izgradnji zgrade za mlade bračne parove. Međutim, ono što ne kažu se sve glasnije priča u Trebinju, a to je recimo da je SNSD podijelio penzionere formiranjem Udruženja na čijem je čelu Risto Masleša, dugogodišnji aktivista SNSD-a i predsjednik Aktiva penzionera ove stranke. Ne kažu iz gradske vlasti ni to da su kod prijavljivanja za projekat zgrada za mlade bračne parove po političkoj liniji omogućili da u prvi red, red prioriteta stanu oni podobni (čitaj aktivisti vladajuće koalicije). Moglo bi se štošta napisati i o načinu podjele stipendija, ali i o kašnjenju isplata istih.
22. Podrška vantjelesnoj oplodnji
Podrška vantjelesnoj oplodnji, za koju Grad Trebinje izdvoji oko 60 hiljada KM iz godšnjeg budžeta značajna je pomoć onim koji se godinama bore da se ostvare u ulozi roditelja. Kada govore o ovom programu pomoći, iz Gradske uprave tvrde da je pronatalitetna politika njihov prioritet, a nažalost podrška vantjelesnoj oplodnji je možda i jedini vid borbe aktuelne vlasti u smislu pronatalitetne politike. Ono što je takođe zanimljivo je da gradski oci nerijetko pokušavaju u javnom prostoru zlouporijebiti Udruženja koja pomažu vršeći preko njih političku ili ličnu promociju. Tako se na primjer već drugi izborni ciklus na preliminarnoj (nezvaničnoj) listi SNSD-a za odbornike u Skupštini Grada Trebinja našlo ime Snježane Misite, predsjednika i osnivača Udruženja ‘’Bebe’’ čije se ime ipak nije našlo na konačnoj listi za odbornike. Udruženja poput Udruženje ”Bebe” treba držati potpuno van politike i ljude koji se bore za potomstvo i čiji je aktivizam i rad kroz aktivnosti ovog udruženja mnoge parove sa problemom steriliteta učinio ponosnim roditeljima, treba cijeniti, a ne gledati kao sredstvo i metod sticanja mandata više… Ono što se može čuti nezvanično je da SNSD nerijetko bez saglasnosti i znanja stavlja na liste određene kandidate koje pokušaju ucijeniti ili izvršiti pritisak na neki drugi način, a taj način je najčešće zloupotreba udruženja.
23-31 Razni programi podrške
Ovdje se ponovo nabraja stipendiranje đaka i studenata, ali i pomoć đacima bez jednog/oba roditelja, đacima koji pohađaju područna odjeljenja, podrška povratnicima, podrška za liječenje dijabetesa, smještaj za pacijente na UKC-u RS, samozapošljavanje te pripravnički staž. Sve nabrojano možemo staviti u zonu ‘’lako zloupotrebljivo’’ u smislu da se nerijetko za pomoć ove vrste traži kontrausluga, a ona se očitava najviše u izbornim godinama kada se pripravnički staž dobija za kontrauslugu skupljanja sigurnih glasova, a i ostale pomoći nerijetko nažalost funkcionišu na istom principu pa se recimo kroz ‘’omogućavanje’’ smještaja pacijenta na UKC radi širenje političkog uticaja po principu stvaranja lažne slike da je lokalna vlast zaslužna što je pacijent smješten na kliniku ili što mu je omogućeno liječenje dijabetesa…
32. Nova radna mjesta
Ovo je još jedna stavka iz rubrike ‘’lako zloupotrebljivo’’ imajući u vidu da se, uz rijetke izuzetke, zapošljava isključivo partijskom linijom. Uz to, novih radnih mjesta u realnom sektoru gotovo i da nema, pa su zaposlenje u državnoj firmi glavne ‘’udice’’ za mamljenje novih lovaca na sigurne glasove.
33-36 Programi pomoći demobilisanim borcima
Govoriti 2024. godine o pomoći demobilisanim borcima samo od sebe je pokazatelj odnosa republičke, ali i lokalne vlasti prema ovoj populaciji. Trideset godina nakon rata još uvijek postoji veliki broj nezaposlenih demobilisanih boraca, ali i nezaposlene djece poginulih boraca (mada su o danas ljudi faktički u srednjim godinama života, nikako djeca). Uz sve to, demobilisani borci se nerijetko susreću sa ignorantskim ponašanjem vladajućih što može dovesti do fatalnih posljedica, a svježi primjeri su samoubistva demobilisanih boraca Miodraga Jahure iz 2020. godine i Nina Ukropine iz 2021. godine. Obojica su bili mladi vojnici I obojicu je sistem višestruko prevario, davao lažna obećanja i nadu u bolje sutra, a njihovo bolje sutra bio je nažalost samo metak – u sopstveno tijelo… Miodragovo samoubistvo je u prošlom izbornom ciklusu označilo početak predizborne kampanje a zlokobni pucanj je poput startnog pištolja označio početak kraja našeg društvenog, moralnog i svakog drugog posrnuća. Zato, imajući u vidu sve navedeno, krajnje je licemjerno govoriti o nekakvim pomoćima borcima i porodicama poginulih boraca.
37. Jednokratne novčane pomoći
Zamislite u kakvom stanju se nalazi jedna lokalna zajednica kada su njeni stanovnici nerijetko prinuđeni da se zvanično, predajući zahtjev na protokol Gradske uprave Trebinje, ponize tražeći jednokratnu novčanu pomoć?! Ta novčana pomoć je obično u iznosu od 100 ili 200 konvertibilnih maraka, a taj iznos zadrži se u džepu kraće nego što se podnosilac zahtjeva za pomoć zadržao u administrativnom haosu dok je predavao zahtjev.
38-41 Pomoć poljoprivrednicima
Rasadni i sjemenski materijal, privođenje zemljišta namjeni, podrška pčelarima i stočarima vrše se putem Agrarnog fonda i generalno rečeno, ovaj vid podsticaja poljoprivrednoj proizvodnji je za pohvalu. Međutim, nismo mogli doći do informacija kada je posljednji put vršena podjela start paketa za pčelare početnike jer prema našim saznanjima u prethodne dvije godine pčelari početnici nisu dobili ove pakete, bar ne oni koje smo kontaktirali. i u ovom ‘’projektu’’ Gradske uprave Trebinje stoji veliko ALI u vidu još jednog ‘’lako zloupotrebljivog epiteta’’. Kupovina glasova, pogotovo među starijom populacijom najčešće se vrši podjelom raznoraznih namjenskim i nenamjenskih paketa jer prosječan stanovnik će i sam, kada mu neko uruči paket pomoći, pomislio da mu je taj neko lično kupio paket i na taj način mu pomogao, a kada uz to dođe i svjesno dovođenje u zabludu od strane ‘’dobrotvora’’, onda je jasno zašto i ovakve vrste pomoći kategorišemo kao ‘’lako zloupotrebljive’’.
(Ne)transparentnost rada Gradske uprave i Skupštine Grada Trebinja
U budžetskim izvještajima i planovima Grada Trebinja najčešće spomenuta stavka je ostali nespomenuti troškovi što je klasični primjer lažne transparentnosti. Lažna transparentnost osnovna je odlika većine finansijskih i drugih izvještaja organa pri Gradskoj upravi Trebinje. Takvi krnji izvještaji daju se na glasanje trebinjskim odbornicima, a skupštinska većina koju predvodi SNSD i koalicioni partneri uvijek raspolaže dovoljnim brojem ruka da se usvoji sve što je predloženo. Na taj način i skupštinska većina podržava netransparentnost Gradske uprave na čelu sa gradonačelnikom Mirkom Ćurićem. Ostali nespomenuti troškovi glavni su pokazatelj netransparentnosti nevješto kamufliranoj ne bi li se pomislilo kako transparentnost defakto postoji. Međutim, od transparentnosti ni traga ni glasa… Treba naglasiti da ovakva praksa nije samo ustaljena u Trebinju, već u skoro svim lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj, što svakako ne amnestira trebinjske odbornike skupštinska većine.
Trebinjci u čeljusti napretka?!
Lokalnoj vlasti u Trebinju, na čelu sa SNSD-om, već godinama su puna usta strahovitog napretka i izgradnje Trebinja. Trebinje se gradi, to svakako stoji, Trebinje se i razvija u turističkom smislu, ali… Vjerovatno oreko 90% izgrađenih objekata u Trebinju u proteklih desetak godina spada u poslovno – stambene objekte, a cijena kvadrata skače gotovo iz mjeseca u mjesec, pa je danas najskuplji kvadrat stana u Trebinju dostigao cijenu i od 5 pa i više hiljada KM, dok kvadrat u starogradnji teško da ćete naći ispod 2200-2400 konvertibilnih maraka. Prije ‘’zlatnog doba’’ Trebinja, kako ga naziva aktuelna vlast, najskuplji kvadrat stana u Trebinju (ne tako davno, prije 7-8 godina) iznosio je oko 1500 KM dok se kvadrat u starogradnji mogao naći i po cijeni od 700-800 KM. ‘’Zlatno doba’’ trebinjskog napretka doveo je do toga da prosječan stanovnik Trebinja, ukoliko nije stambeno zbrinut, može samo da sanja o stambenom zbrinjavanju. Pored papreno skupog kvadrata stambenog prostora u Trebinju, rapidno rastu i cijene doslovno svega. Čuvena je izjava gradonačelnika Ćurića, u momentu kada je prošlog ljeta cijena trešanja na trebinjskoj pijaci dostigla cijenu od 15 maraka po kilogramu, da ‘’svaka roba nađe svoga kupca’’, govoreći pritom o porastu broja posjeta i noćenja i, naravno, napretku Trebinja. Ni gradonačenik, niti iko od njegovih bliskih saradnika očito nije primijetio da su trebinjska djeca tog ljeta ostala željna trešanja, kao i mnogo čega još. Kada se govori o napretku jedne lokalne zajednice, onda taj napredak podrazumijeva i napredak u svakom smislu i trebao bi biti napredak za sve građane… Kako trenutno stvari u Trebinju stoje, stanovnici Trebinja u čeljusti su napretka grada u kojem žive, rade i stvaraju, drugim riječima, od silnog napretka Trebinja na svim poljima, oni nemaju gotovo nikakve koristi, štaviše, imaju samo štete jer cijene nekontrolisano rastu, a plate ni blizu ne prate rast cijena. Jedan Trebinjac nedavno, kada je pričao o standardu u Trebinju lični standard prikazao je brojem bureka koje je za platu mogao kupiti prije 10 godina i danas. Danas za platu na istom radnom mjestu, u istom gradu, može kupiti skoro tri puta manje bureka nego prije 10 godina. Sve je isto samo što je Trebinje napredovalo pa lošije živimo, rekli bi cinici…
Gafovi, mobing i zloupotrebe obilježile mandat gradonačelnika Ćurića
Iako ćemo dio analize posvećen gradonačelniku Ćuriću početi sa gafovima kojih je bilo na pretek u aktuelnom mandatu, gafovi su najmanji problem od svih Čurićevih problema. Mnogi pamte sada već nadaleko poznat govor gradonačelnika Ćurića na otvaranju zatvorenog olimpijskog bazena I već čuvene gafove ‘’uvelučati’’, ‘’vatropolo’’, ‘’reprepstacija’’ i tako dalje, ali sve ovo, iako je u javnosti ostalo upamćeno, mnogo je manji problem recimo od televizijskog gostovanja prvog čovjeka grada na Trebišnjici u kojem je pozivao odbornike skupštinske većine da na nekoj od narednih sjednica donesu odluku o zabrani onih medija koji kritikuju uz zaključak da ‘’mi ne dijelimo ljude na vlast i opoziciju, ali da je normalno da oni koji kritikuju ne mogu očekivati pomoć i podršku lokalne vlasti?!’’ Još jedna urnebesna situacija obilježila je aktuelni mandat Mirka Ćurića, a radi se o gostovanju na RTRS-u I reakcija Mirka Ćurića na očito neočekivano pitanje poslovno prijateljski nastorjenog novinara podobnog javnog servisa RTRS-a o cijeni parkinga u Trebinju kada je Ćurić izbjegao odgovoriti na pitanje nevješto se pretvarajući da je tobož izgubio vezu i nije čuo pitanje. Ova situacija iako upečatljiva ipak je mnogo manji problem od činjenice da je sud u više navrata utvrdio (radi se o seriji radnih sporova vatrogasaca) da je Ćurić vršio mobing, pritiske i niz nezakonitih radnji čime je ugrozio prava radnika, u ovom slučaju prava vatrogasaca. Osim što se svega par medija (među kojima je i internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’) bavilo pravnom borbom vatrogasca zastupanih advokatom Dinom Tešićem, izostala je ozbiljnija osuda javnosti čak i nakon donošenja 13 presuda na štetu Ćurića u kojima se redom nabraja da je gradonačelnik vršio mobing, zloupotrebe, prijetnje i ostale nezakonite radnje prema vatrogascima. Niko iz skupštinske većine ili iz vladajuće partije nije otvorio ovo pitanje I problem koji je isplivao na površinu, a umjesto reakcije bilo koga iz vladajuće strukture, sve je stalo u skupštinsku odluku koju je naravno skupštinska odluka na neviđeno izglasala, a u kojoj stoji da se stavka predviđena za sudske troškove povećava za 60 hiljada konvertibilnih maraka. A sa donesenim prvostepenim presudama neće se stati jer pravni tim Grada Trebinja namjerava ići u žalbe očito ne mareći na nove troškove koji će se očito iznjedriti iz ovih žalbi jer velika je vjerovatnoća da sve do jedne žalbe izgube što će donijeti nove troškove budžetskog novca…
Dajana Milišić, šef odborničkog kluba Za pravdu i red u Skupštini Grada Trebinja kaže za MH da je obećanja mnogo, a onih potpuno realizovanih premalo da bi se dala pozitivna ocjena.
‘’Brojni su projekti, brojna su neispunjena obećanja sadašnje vlasti u Trebinju, mislim da više i ptice na grani znaju za obećanja poput onog o aerodromu, zapadnoj obilaznici, istočnoj obilaznici, to je nešto o čemu se uporno priča od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa, ali cijela priča se završava nakon izbora. Istočna obilaznica se mogla završiti još prije 10 godina kada je postoja projekat da se samo proširi tunel i postojeći željeznički most i da se spoje velika naselja Aleksina međa i Gorica, odnosno da se spoje dubrovački i nikšićki put. Međutim, taj projekat vjerovatno nije bio toliko obiman da bi moglo da se izvuče, tako da kažem, dovoljno novca pa su mudre glave smislile kako da dobro udare po džepu građana da izvuku što više novca i da se ti radovi oduže na par izbornih ciklusa kako bi dobijali izbore na krilima tih obećanja, a bukvalno se radi o prodaji magle. Sad imamo put koji ne vodi nigdje, u brda, imamo neriješena imovinska pitanja, imamo čardak ni na nebu ni na zemlji, koji se ne gradi, a čiji je rok za završetak davno probijen iako oni uporno produžavaju neke rokove, mažu građanima oči, a od toga ništa neće biti, pogotovo do oktobarskih izbora. Zapadna obilaznica je već priča za sebe, samo pogledajte posljednje 4 godine, oni su mogli 4 i po kilometra puta da se spoji dubrovački put sa putem za Mostar, da se rastereti saobraćaj u gradu koji je poprilično frekventan i česte su gužve., međutim, to nisu bili u stanju. Rekli su da tu nema problema što se tiče imovinskih pitanja, da je put čist, međutim oni tu obilaznicu nisu završili, šta je razlog ne znam, ali znam da su izdvojene velike svote novca, mislim da ni oni više sami ne znaju o kojim su ciframa govorili u medijima, a koliko je zaista izvučeno novca. Obećanje o aerodromu je postalo karikatura zaista i mi smo proljetos napravili performans u kojem smo proslavili 18 godina trebinjskog aerodroma, mislim da od te priče nema ništa. Takođe, imamo slobodnu zonu, priču koja se poteže već 3-4 godine. Još 2021. godine skupštinska većina je usvojila odluku o kreditnom zaduženju koje je predviđeno za realizaciju projekta slobodna zona u iznosu od milion KM. Danas kada odete na lokaciju vidite samo poravnat teren i ništa više! Gdje su pare koje su predviđene za ovaj projekat? Na posljednjoj održanoj sjednici pohvalili su se kako su direktori Slobodne zone otišli u obilazak poznatih slobodnih zona u regionu, ali treba napomenuti da su te slobodne zone, recimo ona u Subotici povezane izuzetnom putnom infrastrukturom, a svi znamo kakvi su putevi u Hercegovini i nije tajna da mnogi ne žele dolaziti u Trebinje zbog katastrofalnih puteva. Dakle, bilo bi logično da se prvo riješi putna infrastruktura pa da se tek onda razmišlja o projektima poput slobodne zone, a upravo smo mi iz kluba Za pravdu i red uporno insistirali na tome da moramo riješiti puteve u istočnoj Hercegovini, apelovati na Vladu i zahtijevati da se riješi ovaj veliki problem, međutim, lokalna vlast samo opere ruke tako što kaže da to nije u nadležnosti Grada Trebinja i to je to. Tu je naravno i Bolnica čija izgradnja ide normalnim tokom, ali je sporna lokacija na kojoj se ona gradi. To je bilo poljoprivredno zemljište koje je oduzeto vlasnicima u procesu arondacije, a Bolnica je samo paravan, tek će se vidjeti šta je sve planirano na toj lokaciji. Da ponovim, nije niko protiv gradnje Bolnice, mi smo protiv otimanja zemljišta’’, rekla je Dajana Milišić za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’.
Saša Borjan, predsjednik Gradskog odbora Narodnog fronta u Trebinju i odbornik u Skupštini Grada Trebinja smatra da sve projekte koji su u fazi izrade treba da budu predmet revizije kako bi se utvrdili pravi troškovi i eventualne zloupotrebe, posebno kad se radi o projektima čiji završetak kasni.
‘’Što se tiče izbornih obećanja iz 2020. godine koja nisu realizovana, to su, naravno pored aerodroma Trebinje, izgradnja zgrade Gimnazije i Kongresnog centra, kao i projekat javnog prevoza koji u Trebinju još nije zaživio.Tu je i obećanje po pitanju zapošljavanja ljudi u Trebinju, a za 6 godina godina Mirko Ćurić je uspio u tome da nijednog investitora nije doveo u Trebinje. Od onih projekata koji jesu u fazi realizacije, ja bih istakao projekat popločavanja Starog grada koji jeste dao novi identitet Starom gradu, ali vidimo da je sam projekat bio mijenjan i da nije realizovan na način da to bude odgovarajuća vrsta kamena koja bi bila prikladnija od vrste kamena kojom je urađeno. Ovaj projekat po mom mišljenju treba da bude predmet ozbiljne revizije prvenstveno zbog utvrđivanja stvarne cijene izvođenja radova. Pored tog projekta sjetimo se atletske staze na koju je 1/3 predviđenih sredstava utrošeno, a preostale 2/3 otišle su u nepoznatom pravcu. Bilo bi dobro da svi projekti koji su počeli sa realizacijom budu predmet revizije upravo zbog cijene radova, ali i transparentnosti koja često izostaje. Generalni je utisak da je gradska vlast u Trebinju dosta površno pristupila izvođenju brojnih projekata. Jedan od projekata koji to potvrđuje je projekat vidikovca. Praviti vidikovac na lokaciji gdje postoji samo jedna traka i ne postoji parking je u najmanju ruku neozbiljno’’, rekao je dr Borjan za naš magazin.
Trebinje je danas duboko podijeljen grad, grad velikih mogućnosti za podobne, a nikakvih mogućnosti za ‘’obične smrtnike’’, grad čije rukovodstvo pogoduje krupnom kapitalu, grad čija je skupštinska većina usvojila odluku da Trebišnjica nije rijeka, grad čiji stanovnici iz sezone u sezonu postaju sve veće žrtve njegovog napretka, grad koji ima dva udruženja penzionera od kojeg je jedno političko, grad sa dva udruženja za višečlane porodice od kojih je jedno, naravno, političko, grad čiji budžet pune zaposleni u Dubrovniku u koji su otišli jer u svom gradu nije bilo posla za njih i tako dalje… I na kraju, Trebinje je ni na nebu ni na zemlji jer od aerodroma već skoro dvije decenije nema ništa, a i ni na zemlji Trebinje ne stoji puno bolje imajući u vidu više nego lošu putnu infrastrukturu…
Igor Svrdlin / Moja Hercegovina
Ostavi komentar