Četrdesetdvogodišnjem Miralemu Beganoviću sloboda je bila tek pauza u igri.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Dvadeset dvije godine ili više od pola života proveo je iza rešetaka.
Kaže da je pokušao pošteno, ali mu nije išlo. Jednostavno, robija svoju robiju časno i pošteno.
U svijet kriminala ušao je kao maloljetnik. Tada je osuđen na dvije godine maloljetničkog zatvora, a nakon odslužene kazne vraća se u BiH.
Otac mi je šehid, majka u Americi. Bio sam sam sa mlađom braćom. Nisam znao ni za šta drugo sem krađe. Šta god sam pokušao u životu da radim, nije išlo – govori.
U Zenici u zatvoru je već četvrti put, a trenutne uslove opisuje kao dobre.
Imao je i problema ranije u zatvoru. Prisjeća se kada je imao konflikt sa dilerom, koji je ostavio drogu kod njega da čuva, i Miralema je uhvatila straža.
Nađu ljudi to kod mene i zatvore me u drugi. Nije se sjetio da pošalje ni cigara, a rekao je ako zaglavim da ću imati sve. Ja mlađi, bio blentav. Kad sam izašao sa njim sam se obračunao. Tuča. – prisjeća se.
Sada radi u kuhinj, izolovan je. Kaže, voli pojesti, a hrana je odlična.
Ističe da se ne kaje ni sekunde zbog onoga što je uradio.
Kajem se što nisam išao na jača mjesta, gdje bi više prihoda bilo – kaže iskreno.
Priča da za njega i zatvorski zidovi imaju dušu, a problemi i opterećenje vani su toliko veliki da je više puta na slobodi poželio da ode u zatvor.
Ne treba meni ni uslov, ni pomilovanje. Meni je dobro u zatvoru. Sad zima, da ja sebi kupujem drva-neću. Pusti me na ljeto da ja mogu otići. Ovdje sve ima. Došao sam sa 60 a sad imam 160 kila. Zar to nije za pohvaliti? – rekao je Beganović.
Video pogledajte i OVDJE.
Be the first to comment