„Čini dobro i dobru se nadaj“, kaže narodna poslovica, ali u vremenima međusobnog otuđenja i brzog tempa života često zaboravljamo jedni na druge. Na svu sreću u našoj blizi uvijek postoji neko ko će da nas podsjeti na to da ne treba samo da budemo važni sami sebi. Na važnost širenja ljubavi, humanosti i dobročinstva, Trebinjce i Hercegovce, dobrim djelima, podsjećaju članovi Fondacije „Sveti Vukašin“, koji svojim sugrađanima svakodnevno pomažu u teškim životnim situacijama.
Piše: Nada Petković / Jadran Trebinje
Fondacija je reorganizovana prije tri godine, a djeluje pri Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj. Njen predsjednik je Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, a okuplja više od 260, uglavnom mladih članova, koji svakodnevno nastoje da pomognu svojim sugrađanima u nevolji. Doba pandemije uveliko je otežalo život brojnim Trebinjcima i Hercegovcima, pa je, kako priča sekretar Fondacije, sveštenik Miloš Mandić, sve više onih kojima je pomoć neophodna.
– Prije koronavirusa, pomoć je bila uglavnom potrebna starim i bolesnim osobama, samohranim roditeljima, međutim sada više nema pravila. Na terenu imamo situacija da su radno sposobni ljudi u pandemiji ostali bez posla, a imaju velike kredite i sada dođu u situaciju da ne mogu da obezbijede hranu da proslave slavu. Mi im pomognemo uz pomoć dobrih ljudi, a oni nam se zauzvrat nesebično pridruže i pomažu nam svojim radom kada organizujemo neke akcije – priča otac Miloš.
Ljudi se često stide da potraže pomoć kada su u nevolji, pa je veliki problem i pronaći takve osobe. Kada do njih dođu, kaže otac Miloš, uvijek nastoje da ih lično posjete, jer prvi kontakt ne smije da bude telefonom. Dešavalo se ponekad da ljudi nisu željeli ni da prihvate pomoć.
– Ako zaista imamo ljubavi i ako to što radimo radimo iz ljubavi prema njima, treba da nađemo dovoljno strpljenja i upornosti da im objasnimo da niko neće znati. U 90 odsto slučajeva mi nalazimo ljude. I neke velike organizacije su nam rekle da imaju problem da nađu te ljude. Ponosni su, sramota ih je. Apelujemo da nam ljudi jave ako znaju da nekome treba pomoć – ističe otac Miloš.
Na pitanje šta ljudi najviše traže i koja im je najveća nevolja odgovara:
– Ljudima je najviše potrebno da ih neko razumije, da neko prepozna da su u nevolji, jer oni neće sami da kažu.
Fondacija na društvenim mrežama često objavljuje fotografije akcija, ali to, kažu, ne čine da bi promovisali sebe, već samu ideju humanosti i dobročinstva. Akcije fotografišu da bi opravdali i povjerenje ljudi koji im svakodnevno pomažu doniranjem novca, hrane i drugih potrepština, ali uvijek nastoje da zaštite identitet korisnika. Neki od njih, sa druge strane, sami su tražili da fotografije budu objavljenje.
Naše malo nekome mnogo
Iako nam nekada djeluje da nismo u mogućnosti da pomognemo drugima, u većini slučajeva nije tako. Iako možda ne možemo da izdvojimo velike sume novca, nekada jedna naša marka nekome može da promijeni život.
– Nije važan iznos, važno je da je od srca. Nekome je i jedna marka velika, a u to sam se uvjerio kada sam ušao u kuće ljudi, kojima je trebala pomoć. Ipak, većina danas troši mnogo novca na moderne telefone, izlaske i slične stvari, a kada bismo se odrekli samo dijela luksuza mogli bismo nekome da pomognemo. Imali smo veliku akciju kada smo se organizovali da kupimo kravu jednom gospodinu, koji se kasnije upokojio. Skupili smo oko 4 000 KM, a 2 500 KM bilo je po jednu dvije ili pet KM. Ljudi su se odazvali u velikom broju, a to je dokaz da naše malo nekome može mnogo da pomogne – poručuje naš sagovornik.
Brojne akcije
Fondacija „Sveti Vukašin“ od reorganizacije do danas sprovela je brojne akcije. Osim onih velikih akcija Fondacija svakodnevno pomaže ljudima u nevolji. Nekada je to pomoć u hrani i lijekovima, nabavci drva, odjeće, obuće, školskog pribora ili namještaja, a nekada je ljudima potrebna samo lijepa riječ i razumijevanje. U Fondaciji kažu da pored konkretnih akcija svakodnevno razgovaraju i sa mladim ljudima koji im nesebično pomažu.
– Mi pomažemo i omladini u jačanju smisla, jer omladina gubi osjećaj za opšti smisao. To se vidi iz zahladnjelih odnosa, kako u porodici, tako i u društvu uopšte. Većina naših članova su mladi ljudi, srednjoškolci. Mi sa njima razgovaramo, posjećujemo manastire i sve to utiče pozitivno na njihove živote. Neki od njih su ranije bili buntovni, ali sada vidimo njihov preporod . Njihovi roditelji me često zovu da kažu kako su se popravili i napredovali u školi – kaže otac Miloš.
Rado se prisjeća prve velike akcije nakon reorganizacije Fondacije. Bilo je to, priča, u jeku korone, za vrijeme policijskog časa, kada niko nije smio da izlazi iz kuće.
– Tada smo razmišljali kako mi možemo da djelujemo u tom opštem haosu. U saradnji sa tadašnjim direktorom Centra za socijalni rad Aleksandrom Koprivicom i JU „Ekologija i bezbjednost“ obilazili smo ljude, nosili im rukavice, maske, hranu, lijekove, obavljali kupovine za njih i to im je mnogo značilo. Zahvaljivali su nam se i divili kako smijemo da obilazimo zaražene. Tada je vladao opšti strah, ali naša želja da pomognemo bila je dominantnija od svih drugih osjećaja – ističe otac Miloš Mandić, koji je inače sveštenik u trebinjskoj Bolnici, Kazneno-popravnom zavodu i Domu penzionera.
Članovi Fondacije, zajedno sa vladikom Dimitrijem, proveli su mjesec dana i na kovod odjeljenju, pomažući medicinskom osoblju.
– Organizovali smo volontere i na kovid odjeljenje išli smo svakodnevno, u dvije smjene i po tri, četiri sata smo boravili gore. Ja kao sveštenik idem i na druga odjeljenja, a tada je naš zadatak bio da pomognemo medicinskom osoblju, jer je bilo zaista mnogo pacijenata. Pomagali smo im oko presvlačenja, kupanja i sličnih stvari, a ljudima je nekada samo bio potreban razgovor i ohrabrenje – priča on.
Fondacija je prepoznatljiva i po brojnim velikim akcijama koje se sprovode za Vaskrs i Božić. Ljetos se kao prelijepa i uspješna pokazala i akcija za djecu „Igraj se, raduj se“, gdje su se najmlađi Trebinjci takmičili u različitim sportskim disciplinama i sekcijama. Kroz ovu akciju učili su o ljepoti i značaju sporta, ali i važnosti igre za tim i zajednicu, gdje pobjeda ne smije da bude važnija od odnosa prema čovjeku. Jedna od prepoznatljivijih akcija ove Fondaciuje je i renoviranje stana Trebinjca Slobodana Milićevića, koji je ujedno dobio i šansu za novi život. U ovoj akciji, kažu u Fondaciji, posebno su se istakli trebinjski srednjoškolci, koji su im svakodnevno pomagali u fizičkim poslovima.
– Moram imenima da kažem da su cijelo ljeto svaki dan od jutra do mraka dolazili u stan i pomagali oko fizičkih poslova i sa takvom ažurnošću, momci puni života Damjan Grujičić, njegovi drugari Vasilije i Đorđe sa Tine, Danijel Hrnjez. Samo nedjeljom su išli na bazen. Odlazili bi kući prašnjavi i prljavi i preko njih se uključilo još omladine. Taj stan je sada renoviran uz donacije dobrih ljudi – naglašava sekretar Fondacije i dodaje da ako neko mijenja namještaj, koji je u dobrom stanju može da ga donira Fondaciji, a oni će ga pokloniti nekome kome je neophodan.
Sve kreće iz porodice
Cilj fondacije je osim pomoći da se ljudi zbliže i da pomognu jedni drugima u što većem broju, a svako može da da i onaj najmanji doprinos. Dovoljno je, kažu, kupiti litar ulja i ostaviti kod crkvenjaka i već smo mnogo učinili za nekoga, a da toga nismo ni svjesni. Otac Miloš kaže da se osjećaj za humanost razvija još u porodici, a važno je da svakog čovjeka gledamo kao brata ili sestru.
– Ako nemamo takav odnos u svojoj porodici, takav odnos nećemo imati nigdje, jer porodica je centar svega. Ako u porodici jedni druge ne gledamo na ispravan način, onda nećemo imati osjećaja ni za komšije, niti za druge. Roditelji treba da uče dječicu da ne ismijavaju i ne omalovažavaju drugare koji nemaju nove patike ili jaknu, ako im je jakna izlizana ili zakrpljena. Mama i tata treba da uče dijete da bato i seka koji nemaju markiranu garderobu, nisu ništa manje vrijedni od njega koji ima. To ne uči učiteljica, to uče tata i mama. Važno je da se sa djecom razgovara, a mi ovdje sa njima razgovaramo – kaže otac Miloš.
U radu ove humanitarne organizacije učestvuje veliki broj Trebinjaca, a među njima je i košarkaš Božo Đurasović. Fondaciji se priključio kada je obnovila rad.
– To se negdje poklopilo sa mojim povratkom kući. Pojedini prijatelji su učestvovali, pa sam im se i ja priključio. Iskreno se radujem svim akcijama. Bilo je slučajeva gdje ljudi kojima pomažemo dosta emotivno reaguju. Кada vidimo takve reakcije i njihovu iskrenu zahvalnost ne samo zbog pomoći, nego zbog pažnje i saznanja da neko misli o njima, ispunjeni smo radošću. Zahvalan sam Bogu, zajednici „Sveti Vukašin“ i svim dobrim ljudima koji pomažu rad Fondacije na bilo koji način – poručuje Đurasović.
Fondacija „Sveti Vukašin“ na Badnji dan organizovala je i veliki Božićni bazar, kojem se odazvao veliki broj dobrih ljudi. U Fondaciji su nedavno osnovali i žensku sekciju, a formirani su i izvršni odbori u Gacku i Nevesinju. Cilj je da organizacija pokrije cijelu Hercegovinu. U Fondaciji kažu da nikome ne daju novac, već lično kupe i obezbijede ljudima onu vrstu pomoći, koja im je neophodna.
Izvor: Jadran Trebinje
Be the first to comment