Pismo iz Nevesinja o dešavanjima u školi i pokušaju zataškavanja

Narodni poslanik Nebojša Vukanović dobio je pismo iz Nevesinja jedne zabrinute osobe, koja želi ostati anonimna kako njena porodica ne bi imala problema na poslu i u Nevesinju, a tiče se problema vršnjačkog nas. i bahatog ponašanja provilegovane djece lokalnih moćnika. Pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovani,

Dugo pratim Vaš rad i ne znam kome da se drugo obratim. Bilo kojoj nadležnoj instituciji da pišem, televiziji… bilo kome, smatram da vjerovatno ni do kraja neće pročitati mejl, a kamoli objaviti, te zato vjerujem samo u Vas. I sami znate da živimo u neuređenoj državi gdje se zapošljavamo preko stranke, sa lažnim diplomama, gdje je bitnije da li ste dijete nekoga na vlasti, gdje pametni odlaze, a samo hrabri ostaju. O tome je i nepotrebno govoriti.

Studiram i trenutno nisam u svom rodnom NEVESINJU, ali nakon večerašnjeg razgovora sa porodicom i ogorčenosti koju osjećam već godinama na sistem obrazovanja, a i svega ostalog što se dešava u Nevesinju, morala sam da Vam se obratim.

Naime djeca nastavnika, učitelja, „namnih i poznatih lica“ u osnovnoj školi već danima zlostvaljaju dječaka koji je sa sela. Vežu ga za stolice, tu ku do iznemoglosti, skidaju veš, prijete željeznim šipkama koje vade iz torba,.. a ostatak djece sa uživanjem to gleda i snima. Prošla sam kroz školu i znam da je vršnjačko nas. uvijek bilo, a i biće, nažalost zastupnjeno. Ono u čemu jeste problem je to što djeca nisu kažnjena, a i pokušano je da se sve zataška. Zašto? Jer su djeca poznatih (F.K, M.P., D.P., Đ.J., I.Č., L.V.., D.P., K.I.).
Ja Vam pišem u nadi da ćete bar vi ovo objaviti i da neće ostati zataškano. Jer Nevesinje je malo, i inicijali su dovoljni da znate o kome je riječ, a u kasabi dovoljno je i da se priča.

Pokušavala sam ja da se i prije javim nekome, zbog ličnih iskustava, nepravde kroz školovanje, znanja da su mi predavali oni sa kupljenim diplomama, zapošljavanih preko SNSD-a. Ali ne mogu da ćutim kada znam da u toj istoj školi, a i u srednjoj (u kojoj situacija nije ništa bolja) imam mlađu sestru i brata koji treba da ćute, gledaju, da im neko nanosi nepravdu jer nisu dijete niti profesora, niti nekoga ko je zaposlen u opštini ili poznato lice u Nevesinju, već su samo djeca dva radnika koji pokušavaju da svoju djecu izvedu na pravi put.

U tom istom Nevesinju, toj istoj školi, nepravdi, zataškavanjima, nepravdama prema mojim bližnjim koji i sa diplomama sa prosjekom od 9,7 nisu mogli da se zaposle jer nisu bili dovoljno aktivni u stranci, da dobiju HETOVU stipendiju jer nisu imali člansku karticu  SNSD-a… o čemu dalje i da pričam? Vi to već sve i sami znate.

Izvinite na preopširnosti, ali sam trenutno jako ogorčena i ne mogu da vjerujem da je mentalno zdravlje jednog dječaka manje bitno od toga da se ne sazna da su djeca nastavnika vršila nasilj. i da se ne kazne. Zato Vas molim da bar par rečenica pomenete o tome. Jer o tome ne treba da se ćuti!

Pišem anonimno i ne pominjem ime dječaka, jer ako se moje ime objavi znam kakve će posljedice biti za moju porodicu, a i ne želim da porodica dječaka bilo šta pogrešno shvati. Želim samo da zna da nije sam, i da niko nije vredniji od njega. I da je jači i od ovog pokvarenog sistema i nepravde. I da ako sam ja zamrzila Nevesinje i ne planiram da se vratim u njega osim za Božiće, slave i u posjetu porodici, on ne mora. Jer nije sam, i ne treba dozvoliti da mu se sa 10 i kusur godina nanese takva nepravda, nakon svog zlosatvanja.

Srdačno!

Izvor: Nebojša Vukanović

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.