Nasa je nedavno objavila upozorenje da će sredinom 2030-ih Mjesec početi uzrokovati sve učestalije i sve veće poplave priobalnih područja i naselja u razdoblju koje će trajati desetak godina.
Naime, na svojoj putanji oko Zemlje Mjesec će se tada naći u položaju u kojem će se više astronomskih uticaja poklopiti tako da će povećavati plime. Ovaj efekt dodatno će pojačati porast nivoa mora uzrokovan klimatskim promjenama.
Studija, koju su proveli članovi NASA-inog naučnog tima za promjenu nivoa mora sa Univerziteta na Havajima, pokazala je da će plime i oseke u cijelom SAD-u češće premašivati uobičajene pragove. Štoviše, ekstremno visoki i niski nivoi mora će se ponekad događati svakih nekoliko dana ili možda čak svaki dan u nizovima koji će trajati po mjesec dana ili čak duže, zavisno o položaju Mjeseca, Zemlje i Sunca. Njihov uticaj najviše će se osjetiti u područjima s niskim obalama.
Iako takve poplave ne uzrokuju katastrofalne štete kakve uzrokuju uragani, one ipak nisu zanemarive. Naime, u naseljima s niskim obalama događaće se da će neke kuće, trgovine, parkirališta i sl. danima biti pod vodom, što znači da će vlasnici trpjeti značajne štete.
„Nisko pozicionirana područja koja se nalaze u blizini obale sve su više izložena riziku povećanih poplava, a to će se samo pogoršavati. Kombinacija gravitacijskog privlačenja Mjeseca, porasta nivoa mora i klimatskih promjena dovesti će do još gorih poplava na našim obalama, ali i širom svijeta“, rekao je upravnik NASA-e Bill Nelson.
Zašto će se to događati 2030-ih?
Najveći uticaj na plimu na Zemlji ima gravitacija Mjeseca koja privlači vodu u okeanima i morima. No, na nju, među ostalim, takođe utiču i gravitacijska privlačnost Sunca i okretanje Zemlje oko ose koje stvara centrifugalnu silu. Kada se ovi uticaji podudare, plima jača.
Pritom treba znati da Mjesec oko Zemlje ne kruži po fiksnoj orbiti. Ravan u kojoj se on kreće malo tetura gore-dolje u odnosu na ekvatorijalnu ravan, ali i u odnosu na ravan u kojoj se Zemlja okreće oko Sunca (pogledajte gif dolje). Svakih 18.6 godina Mjesec prolazi kroz fazu koja se naziva Mjesečev zastoj (engl. lunar standstill). Ova pojava prvi put je zabilježena još 1728. godine.
Postoje dva Mjesečeva zastoja – mali i veliki. Tijekom malog otkloni pod kojim će se u odnosu na ekvatorijalnu ravan Mjesec naći prema sjeveru i prema jugu su najmanji (+/- 18.5°), dok su tokom velikog najveći (+/- 28.5°). Drugim riječima, tokom malog zastoja otkloni svih ravni ključnih za plimu i oseku – ekvatorijalne, Mjesečeve i Sunčeve – međusobno su najmanji, dok su tokom velikog najveći (grafika dolje). To pak znači da se tokom malog sve ključne sile koje djeluju na plimu – gravitacijska Mjesečeva, gravitacijska Sunčeva i centrifugalna Zemljina – najviše podudaraju, što podrazumijeva da su njihovi zbirni uicaji tada najveći. To konačno dovodi do povećanja amplitude plima i oseka, a time i učestalijih poplava.
U prvoj polovini ciklusa, kako se Mjesec kreće prema velikom zastoju, plime se smanjuju i niže su od prosjeka, dok se u drugoj polovini ciklusa, kako se Mjesec približava malom zastoju, povećavaju.
Dakle, prva polovina 18.6-godišnjeg lunarnog ciklusa suzbija učinak porasta nivoa mora, dok ga druga povećava. No, zbog globalnog porasta nivoa mora visoki nivoi mora dodatno postaju sve veće, zbog čega ćemo uskoro imati sve više problema sa poplavama tokom malog zastoja.
Mjesec je trenutno u fazi ciklusa kada su plime pojačane, ali za sada još uvijek ne dolazi do značajnih poplava, ako se gleda njihov prosjek za određeno područje. Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA) izvijestila je o više od 600 takvih poplava 2019. godine. Međutim, prema studiji objavljenoj u Nature Climate Change, počevši od sredine 2030-ih, u sljedećem vrhuncu ciklusa, kombinacija porasta nivoa mora sa lunarnim ciklusom uzrokovaće da obalni gradovi širom SAD-a budu izloženi dramatičnom povećanju broja poplava.
Što to znači za naše Jadransko more?
Dr. sc. Jadranka Šepić s PMF-a u Splitu ističe da su razine plime i oseke u različitim dijelovima svijeta jako različite.
„Razlika između plime i oseke ovisi o tome na kojoj se obali nalazimo – rekordne razlike bilježe se, primjerice, na zapadnoj obali Atlantika, u zaljevu Fundy, u Kanadi, gdje se, na dnevnoj bazi, razina mora može promijeniti za vrtoglavih 16 m, dok su na Sredozemlju plimne oscilacije mnogo slabije izražene i većinom iznose svega nekoliko desetaka cm“, kaže Šepić.
No, ističe, izuzetak je Jadran, prvenstveno sjeverni, u kome plimne oscilacije mogu uzrokovati promjenu nivoa mora višu od jednog metra tokom jednog dana.
„Zanimljivo je da plimne oscilacije nisu uvijek iste, već se mijenjaju iz dana u dan – pa će nekad visoke vode biti više, a niske niže, a nekad će situacija biti obrnuta – ove promjene najuočljivije su kad se razina mora promatra mjesec dana. No, ovakve promjene u visini plimnih oscilacija uočavaju se i tijekom duljih razdoblja, primjerice tijekom 18.6 godina. Trenutno smo u razdoblju kad su plimne oscilacije nešto izraženije od prosjeka. Nakon ovoga slijedit će razdoblje manje jakih plimnih oscilacija, da bi se razdoblje izraženih oscilacija vratilo sredinom 2030-ih godina“, kaže Šepić.
Kakve sve ovo ima veze s poplavama izazvanim povišenim nivoom mora? Potencijalno velike. Poplave se u pravilu događaju kad se poklopi više činilaca od kojih su dva najvažnija prisustvo ciklona ili uragana koji izazivaju porast nivoa mora poznat kao olujni uspor (npr. venecijanske Acqua Alte) te visoki nivo mora zbog plimnih oscilacija – kombinacija ova dva faktora može dovesti do katastrofalnih poplava.
„Da bi se procijenilo kolike će biti poplave u budućnosti, potrebno je procijeniti koliko će biti jake ciklone, koliko će biti jake plimne oscilacije, ali i koliko će porasti srednja razina mora. Ako bi se svi ovi procesi odvijali u istom smjeru, odnosno bili izraženiji – poplave bi bile sve češće i jače. Recentna istraživanja pokazuju da je snaga olujnih uspora u Jadranu nepromjenjiva ili da slabi te da će se u budućnosti nastaviti sličan trend. Kad je riječ o plimnim oscilacijama, promjene njihove visine tijekom 18.6 godina u Jadranu ne bi trebale iznositi više od 10-ak centimetara – iako je već ovo vrijednost koja može utjecati na to da neka obala poplavi ili ne poplavi, 10 cm ipak nije znatna visina, tako da efekt bitno učestalijeg broja poplava na Jadranu zbog promjene snage plimnih oscilacija tijekom perioda od 18.6 godina ne treba očekivati“, kaže Šepić.
Srednji nivoi mora u Jadranu ubrzano rastu
No, dr. sc. Natalija Dunić s Instituta za okeanografiju i ribarstvo u Splitu ističe da ne treba zaboraviti efekte klimatskih promjena.
„Uzmemo li u obzir srednji porast razine mora, uzrokovan antropološkim klimatskim promjenama, situacija izgleda znatno opasnije“, kaže Dunić..
„Treba napomenuti da istraživanja pokazuju da bi srednji porast razine mora mogao promijeniti i visinu plimnih oscilacija, no postavlja se pitanje u kolikoj mjeri takve promjene možemo očekivati u Jadranu. Kad se priča o porastu srednje razine mora, treba imati na umu dva glavna uzroka. U prvom redu tu je tzv. steričko širenje vodenih masa koje se javlja zbog promjene u gustoći mora. Naime, viša temperatura mora znači i manju gustoću, pa se ukupni volumen vodenih masa širi. Ovaj efekt, dominantno izazvan ljudskim utjecajem na klimu, od 1970-ih do 2000-ih bio je dominantan razlog globalnog dizanja srednje razine mora. Nakon 2000-ih glavnu ulogu u porastu srednje razine mora preuzelo je topljenje ledenjaka te Antarktičkog i Grenlandskog ledenog pokrivača uslijed još bržeg rasta globalne temperature. Otopljeni led danas dominantno doprinosi ukupnom povećanju srednje razine mora. No, budućnost grenlandskog i antarktičkog leda još je uvijek neizvjesna jer ponajviše ovisi o stupnju emisije stakleničkih plinova, a time i o stupnju rasta globalne temperature atmosfere. Ponekad se u istraživanjima srednjeg porasta razine mora uzima u obzir i smanjenje termohaline cirkulacije (cirkulacija vode u oceanima koju pokreću promjene u toplini i slanosti vode op.a.), npr. Golfske struje, što dovodi do snižavanja srednje razine mora. No, to snižavanje je bar za red veličine manje u odnosu na prva dva faktora i stoga nema velik utjecaj na srednju razinu mora. Sve navedeno osjeća i Sredozemno, pa i Jadransko more“, kaže Dunić.
Klimatske promjene, vazdušni pritisak, vjetar, uticaj Mjeseca…
Zadnja istraživanja temeljena na stvarnim mjerenim podacima pokazuju da se od 1970-ih godina do danas bilježi rast srednjeg nivoa mora na globalnoj nivou, ali i u pokrajnjim morima, kakvo je Sredozemno.
„Štoviše, prosječni trend rasta srednje razine Sredozemnog mora prati globalne trendove s rastom od 1 do 4 mm godišnje, prema procjenama od 1970. Ti trendovi su, nažalost, rastući, što znači da je porast na godišnjoj razini sve veći. Svaki porast u emisiji stakleničkih plinova dovodi do rasta trenda globalne temperature, a to znači da je vrlo izvjesno da će se stopa rasta srednje razine mora još više povećavati u budućnosti“, kaže Dunić.
Na poplave mora utiče više činilaca, među kojima su uz plime važne i oluje, odnosno cikloni. Nizak pritisak vazduha koji se nalazi u središtu ciklona uzrokuje porast nivoa mora putem tzv. inverznog barometarskog efekta – smanjenje pritiska od 1 hPa uzrokuje porast nivoa mora od 1 cm. Ako znamo da se pritisak u središtu ciklona nad Jadranom može spustiti na 960-970 hPa u odnosu na uobičajenih 1010-1020 hPa, ovo uzrokuje porast nivoa mora od oko 50 cm. No, cikloni utiču na porast nivoa mora i putem vjetra koji ih redovno prati. Nad Jadranom za vrijeme prolaska ciklona najčešće duva olujni jugo, vjetar jugoistočnog smjera koji nagurava vodu iz dubokog južnog u plitki sjeverni dio Jadrana. Efekat porasta nivoa mora usljed vjetra je u najmanju ruku jak kao i efekat porasta nivoa mora zbog smanjenja vazdušnog pritiska, a može biti i jači. Kad se s ovim procesima poklopi visoki nivo mora zbog plime, može doći do rekordnih poplava.
Štoviše, Šepić kaže da su istraživanja u kojima trenutno učestvuje pokazala da bi, kada bi se u nekoj situaciji poklopile maksimalni nivoi mora usljed svih procesa koji utiču na njih, moglo doći do dvostruko većih poplava od dosad zabilježenih duž čitave istočne obale Jadrana. I to sve bez uzimanja u obzir klimatskih promjena i porasta srednjeg nivoa mora!
Klimatske promjene mogle bi podići razine mora za pola metra i više
Superpozicija više procesa se najbolje očituje u Veneciji kada olujni južni vjetar široko nagura vodu u plitkoj laguni prema obali u vrijeme kada je i plima visoka.
Većina žrtava tokom tropskih ciklona rezultat je olujnih uspora, a poplave su glavni izvor štete na infrastrukturi i imovini. Kako ekstremno vrijeme postaje sve intenzivnije, a nivo mora raste zbog klimatskih promjena, očekuje se da će olujni uspori povećati rizike za obalno stanovništvo.
„Ako se ostvare trenutna predviđanja rasta srednje razine mora od oko pola metra do kraja 21. st., diljem Zemlje, pa i u Jadranu, može doći do znatnog jačanja poplava čak i ako intenzitet i učestalost olujnih uspora i plimnih oscilacija ostanu isti. Naime, nije svejedno kreću li olujni uspor i plimne oscilacije od trenutne srednje razine mora ili od 0.5 m više razine. Stoga možemo zaključiti da, za razliku od porasta visine plimnih oscilacija od 10-ak cm u Jadranu, koji se zbog položaja Mjeseca i Sunca javlja svakih 18.6 godina, porast srednje razine mora zbog antropoloških klimatskih promjena može uzrokovati znatno jače i dugotrajnije poplave diljem Jadrana“, upozorava Dunić.
Stručnjaci ističu da se ljudi u obalnim naseljima trebaju pripremiti za promjene koje nas čekaju. Jedno od rješenja je izgradnja prepreka za olujne uspore, nalik na prepreke kakve imaju japanska naselja protiv cunamija. No i s ovakvim zahvatima treba biti oprezan jer preveliko oslanjanje na takve sisteme može povećati opasnost u slučaju da ljudi povjeruju da su apsolutno sigurni. Tragičan je primjer upravo Japan gdje je cunami iz 2011. godine odnio mnogo ljudskih života nakon što je talas prešao zidove koji su ga trebali zaustaviti.
Index / BUKA
Be the first to comment