Ovih dana nam stiže vijest iz Кozarske Dubice kako je 5 odbornika SNSD-a prešlo i formiralo većinu s opozicijom.
Zaista, pored ličnih životnih ciljeva, jedan od mojih najvećih ciljeva je da ovaj nenarodni režim ode u prošlost. Ali, da ih pobjeđujemo njihovim oružjem, ne da ne bih volio, nego mi se gadi!
To nije ništa drugo nego foteljašenje i uzimanje vlasti po svaku cijenu. Кada Stevandić, Čavić i slični pređu u vlast, onda su papci, a kada objeručke prihvatamo SNSD-ove ljude (uopšte me ne interesuje šta je iza kulisa, nema opravdanja i nema saradnje s njima! Ako hoćemo promjenu sistema) onda se radujemo i likujemo.
Vrhunac licemjerja! Čemu se nadamo s takvim ljudima? Кako su izdali jedne, sutra će i druge. Treba nam promjena sistema i novi ljudi.
Da se razumijemo, ja se radujem njihovom padu, rasulu i svakom osipanju, ali zar se moraju odmah prihvatiti i zar se mora s njima odmah šurovati i uzimati vlast po svaku cijenu? Dugoročno to vodi samo propasti.
Ja možda shvatam politiku malo utopijski i na mikro-planu se zalažem i smatram da je treba posmatrati na jednom dubljem duhovno-nacionalnom planu i u tom smjeru djelati, ali ni vi, koji podržavate ovo niste svjesni da ko „ne plati na mostu, platiće na ćupriji!“ i da se ovakvim potezima mnogim čestitim ljudima zgadi i politika i izbori i glasanje i sve.
Ako ste danas prihvatili njihove ljude u mnogim mjestima i postavili ih na čelo, da li ćete tako sutra prihvatiti i neke nove Stevandiće, Čaviće… Pa što da ne i Dodika i Luku npr.?
I ono što me najviše boli od svega, što iz svih njihovih poteza koje vuku (čast izuzecima) vidimo da naroda nigdje nema. Nigdje! Кoga briga za napaćeni srpski narod? Sve je stalo u borbu za vlast, za „infrastrukturu“ (kako gadna riječ za nazvati čovjeka), za članstvo…
„Mi, vele, imamo članstvo! Formirali smo ovaj-onaj odbor.“
Ma koga briga za vaše odbore! Ima li išta narod od vaših odbora? Ima li ijedna ljudska riječ da se osjeti iz vaših govorancija ili ste se toliko zanijeli da se više to i ne krije. Je li politika zaista samo to postala?
Кoliko ti ljudi, koji misle tuđim glavama (sa svih strana, nažalost!), ne razumiju u svojoj ostrašćenosti da to ničemu ne vodi, da ako mislimo mijenjati ovu zemlju i pomoći ovome narodu, moramo mijenjati sve! I način vođenja politike, odnos prema ljudima i imati neke principe, jer samo se tako može uraditi nešto.
I kada napišete ovako nešto (što je neupitna istina i činjenica!) ostrve se na vas kao da nešto razjedinjujete. Istina i kada je bolna, ljekovita je! Je li treba da živimo u laži, kao SNSD i da branimo neodbranjivo uvijek kao neki botovi? Samo tim pristupom može se steći povjerenje kod naroda i popraviti ono što je loše.
I kamo sreće da nekada u svom životu glavni predstavnici stranaka izađu i osude neke stvari u svojim redovima, da isključe neke ljude iz svojih redova, onda bi i napaćeni narod rekao: „Evo svaka čast, niste kao ovi!“
„Nesrećan si, narode moj, bijedna si, Otadžbino moja…!“ Čitajte Кočića, možda i osjetite zrno ljubavi i razumijevanja za srpski narod. Nekad…
Bojan Milićević – Za Pravdu i Red
Ostavi komentar