„Anđeli, hajde da letimo“

„Anđeli, hajde da letimo“ – uz te riječi je, kažu, jedna majka iz Prebilovaca privela svoju djecu jami u koju su ih zvijeri bacale.

Piše: Bojan Milićević

U vrijeme kad su, nakon 50 godina, iz mraka Golubinke izvađene i dostojno sahranjene kosti prebilovačkih mučenika, zvijer se ponovo probudila.

Tako su 1992. anđeli još jednom poletjeli, ovog puta nošeni eksplozivom koji je kosti gotovo 4000 mučenika pretvorio u prah.

Nedugo zatim, sapatnik hercegovački, vladika Atanasije, stigao je na mjesto nekadašnje kosturnice, da opoje, kao i vazda i kao svuda. Zatekao je deponiju smeća, toliku da se od nje nije moglo ni naslutiti tačno mjesto na kom su nekad počivale kosti. Dugo je tumarao i probijao se kroz otpad tražeći trag tragova da smo tu nekad bili. Činilo se da je ta beskrajna deponija progutala sve.

A onda mu je odjednom nešto zaustavilo korak. Nije mogao da se pomjeri. Osvrnuvši se, vidio je da mu se mantija zakačila za željeznu šipku. Bio je to dio armature nekadašnje kosturnice.

Da li je vladika prepoznao kosturnicu ili su mučenici prepoznali vladiku, to samo Gospod zna. Ali, nova priča o obnovi i vaskrsenju Prebilovaca počela je baš tu i baš tada.

Leutar.net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.