Sestra Barta OSTAĆE UPAMĆENA PO BEZDUŠNOSTI: Njen pogled u filmu „Dara iz Jasenovca“ ledi krv u žilama (FOTO, VIDEO)

Trenutak kada se u kadru pojavljuju njene ledeno plave oči. Zloslutni pogled iza kojeg se naslućuje užas koji slijedi. A to je samo jedna od scena iz filma „Dara iz Jasenovca“ zbog kojih je gledaocima sinoć zastala knedla u grlu i ledila se krv u žilama. Momenat kada se u filmu pojavljuje zloglasna sestra Barta Pulherija.

Film “Dara iz Jasenovca” ne prestaje da se komentariše od sinoć, kada je prikazan na RTRS i RTS. Publika je potresena istorijskom dramom reditelja Gage Antonijevića nastalom po scenariju Nataše Drakulić. Potresena je svjedočanstvom jednog užasnog vremena, zločina i sudbina koje ne mogu da se zaborave.

Film prikazuje svakodnevni život u koncentracionom logoru iz ugla desetogodišnje djevojčice Dare Ilić, koja je uhapšena sa starijim bratom, majkom i dvogodišnjim bratom Budom na Kozari. Njen otac je već zatvoren u Jasenovcu i radi kao grobar na stratištu Gradina, znajući da će jednog dana i sam sebi iskopati grob. Ubrzo prije dolaska u ženski i dečji dio logora Stara Gradiška, Darina majka i stariji brat su ubijeni. Nakon toga, priča se fokusira na Darinu odlučnost da održi obećanje koje je dala majci: da se nikada neće odvojiti od malog brata, čak i kada on postaje sve slabiji i kada žene koje su brinule o njemu u logoru budu ubijene ili odvedene u Njemačku na prinudni rad.

U filmu su mnogi naši poznati glumci imali zapažene uloge, a oni koji su tumačili ustaške mučitelje Jasenovca listom su govorili koliko im je bilo teško da obave svoj posao. Mnogi su razmišljali da ulogu odbiju.

Jednu od takvih teških uloga dobila je i Tatjana Kecman. Ona u filmu igra časnu sestru Bartu Pulheriju, glavnu upravnicu dječjeg logora u Jastrebarskom, inače rođaku ustaškog doglavnika Mile Budaka, koja je zapamćena po bezdušnom postupanju prema djeci logorašima. Gojko Rončević, koji je kao sedmogodišnjak tri mjeseca bio u Jastrebarskom, ispričao je svojevremeno za Politiku da je sestra Barta prije oslobođenja logora budakom ubila dvoje djece.

– Ustaški metod ubijanja dece od 3 do 10 godina ovako je izgledao. Pitali bi: Djeco, ko želi da vidi mamu i tatu? ili Djeco, ko hoće čokoladu?. Djeca bi se javljala: Ja, ja, ja, ja. Onda bi ih sve poveli do jame i udarcem čekića u glavu ubacivali u nju – ispričao je Rončević.

Svima je, svjedoči Zorka Delić, takođe jedna od preživjelih, sestra Barta govorila da su banditska djeca i da ih treba pobiti. Djeca su bila primoravana da pozdravljaju ustaškim pokličem “Za dom spremni!”, a djeca koja to ne bi uradila bila su bacana u samicu i premlaćivana. Sestre su ih tukle šibama a onda na otvorene rane sipale sirće ili slanu vodu.

Po informacijama dostupnim na internetu navodi se da je sestra Barta poslije rata emigrirala u Austriju.

Logor je osnovan početkom jula 1942. po odluci ustaškog poglavnika Ante Pavelića u cilju “planskog odgajanja”, odnosno vaspitavanja u ustaškom fašističkom duhu i bio pod upravom časnih sestara Kongregacije sv. Vinko Paulski. U njega su se smještale bebe od šest mjeseci pa sve do djece do do 14 godina.

Uslovi u kojima su djeca boravila bili su katastrofalni, a mnoge časne sestre čuvarke logora isticale su se u zlostavljanju, drastično su kažnjavale djecu za svaki prestup. A prije užasne torture djeca bi u logor stizala iznurena, bolesna i gotovo gola. Ništa iole prihvatljivo nije bilo obezbjeđeno za njihov smještaj, nije bilo čak ni hrane za djecu. Djeca su bolovala od najmanje jedne teške bolesti, a mnoga su imala istovremeno i više bolesti, dizenteriju, tifus, skorbut, upalu pluća, difteriju. Zbog gladi, bolesti i načina “vaspitanja” dnevno je umiralo po nekoliko dječaka i djevojčica. Umrla djeca sahranjivana su po desetak zajedno u mjestu Jastrebarsko.

– Časne sestre su prevaspitavale djecu. Naravno, to prevaspitavanje bilo je u ustaškom duhu. Htjele su u neku ruku da stvore nove janjičare. Sirota djeca su na kapama ili reverima nosila slovo “U”, živjela pod nevjerovatno teškim okolnostima. Zbog gladi, bolesti i načina vaspitanja dnevno je umiralo po nekoliko dječaka i djevojčica – zabilježio je narodni heroj Nikola Vidović susret s malim logorašima prilikom oslobađanja logora 26. avgusta 1942.

Tatjanu Kecman, koja je maestralno odigrala ulogu sestre Barte Pulherije, znate iz još jednog dijela Gage Antonijevića, iz “Ubica mog oca”. Sigurno se sjećate njene rečenice “Moje svinje su dosad poručkile nekoliko takvih kao ti”.

Tatjana je već sa sedam godina započela glumačku karijeru pod rediteljskom palicom Soje Jovanović u seriji „Osma ofanziva“, a 1990. godine upisala je Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi prof M. Zupčevića. Nakon kraćeg boravka i rada u Skoplju a 1992. godine je upisala Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu u klasi profesora Vladimira Jeftovića.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.