- 14. marta 1972. potvrđeno je prisustvo virusa Variola vera na tlu Jugoslavije, samo mjesec dana nakon što je, kako je kasnijom ekspertizom utvrđeno, ušao na Kosovo i Metohiju. Dva dana poslije, u ugroženim oblastima (Orahovac, Đakovica, Prizren) pristupa se vakcinaciji.
- 18, marta 1972. otpočela je vakcinacija zaposlenih u zdravstvu, miliciji, saobraćaju, i drugim ugroženim djelatnostima na Kosmetu i Beogradu.
- 22. marta 1972. je proglašena epidemija za koju su znali samo upućeni medicinari i političari, i formirani su karantini.
- Istog dana je započela vakcinacija cjelokupnog stanovništva Jugoslavije bez ikakvih izuzetaka. Trudnice takođe, na sreću bez ijedne posljedice (!), mada je posljedica bilo među drugim kategorijama stanovništva. Tokom tog procesa je vakcinisano više od 18 miliona građana, što u zemlji koja je tada brojala oko 22 miliona stanovnika, predstavlja obuhvat od preko 90%. Kompletan Beograd od 1,2 miliona je na 727 punkta vakcinisan za samo 10 dana! Tako sveobuhvatna i vremenski brzo sprovedena vakcinacija nije zabilježena u istoriji svjetske medicine! Prve vakcine su bile proizvedene u Zagrebačkom imunološkom zavodu, a kasnije su stizale kao pomoć iz čitavog svijeta.
- 25. marta 1972. je vijest o proglašenju epidemije preko sredstava javnog informisanja saopštena građanstvu. To saopštenje su u stvari ljekari iznudili od ondašnjih političkih moćnika! (Zamislite takvu mogućnost danas!?)
- 21. aprila 1972. je Svjetska zdravstvena organizacija čestitala Jugoslaviji na izuzetnom vođenju epidemije za koju je rekla da je na izdisaju.
- 1. maja 1972. je dr Ana Gligić na TV Beograd objavila da nema više nijednog novog slučaja Variole vere.
- 19. maja 1972. je posljednji izliječeni bolesnik napustio karantin. Za dva mjeseca je epidemija najsmrtonosnijeg virusa u istoriji čovječanstva bila gotova. Zbogom Variolo!
- 25. maja 1972. drug Tito je na stadionu JNA proslavio svoj 80. rođendan.
- Turistička sezona na Jadranu je spašena.
- 17. oktobra 1972. Jugoslaviji je u petodnevnu posjetu došla britanska kraljica Elizabeta.
ŽIVOT JE KRENUO DALJE, BEZ IKAKVE „NOVE REALNOSTI“!
Sličnosti i razlike između virusa Variole i Kovida, i vremena i društvenih odnosa u kojima su se javljali:
Variola vera je najsmrtonosniji virus s kojim se čovječanstvo suočilo IKADA! Odnio je više od 300 miliona života, a danas je jedina zarazna bolest koju smo uspjeli da iskorijenimo. Iskorijenili smo je VAKCINOM!
Osim velike smrtnosti od oko 30%, zaraženi koji su je preživjeli, suočavali su se sa užasnim posljedicama, od ožiljaka do sljepila. Posljednji ozbiljan napad na čovječanstvo, Variola vera je pokušala prije pedesetak godina u Jugoslaviji, preciznije u Srbiji. Nakon par kasnijih manjih i takođe neuspjelih pokušaja, smatra se iskorijenjenom i sada predstavlja najopasnije moguće biološko oružje.
U tom njenom posljednjem ozbiljnom pohodu u Jugoslaviji, ukupno je zaraženo 175 osoba od kojih je 40 umrlo. Među njima i dvije medicinske sestre Dušica Spasić iz Beograda (22) i Milka Đurašić iz Čačka (24), koje su zaražene od istog pacijenta. Među žrtvama je nažalost bilo i devet beba.
Ovako ograničen broj zaraženih je bio moguć zahvaljujući munjevitoj reakciji države, koja je bila pod OGROMNIM uticajem struke, koja je sa svoje strane od samog početka shvatila ozbiljnost situacije. Efikasan odgovor države i društva zaustavio je broj na 40 umrlih.
O Varioli smo znali sve! O Kovidu još uvijek ne znamo gotovo ništa. Variola se kao i Kovid, prenosi kapljično, dakle bliskim kontaktom sa zaraženom osobom. Za Variolu je postojala pouzdana vakcina za koju se decenijama znalo. Novostvorene Kovid vakcine odbijaju čak i eminentni ljekari?!
Epidemiolog dr Zoran Radovanović kaže:
„Tada su ljudi verovali u zdravstveni sistem, verovali su doktorima i autoritetima i to je bitna razlika. Sada ne veruju nikome jer su 30 godina varani i vučeni za nos, pa ne veruju ni doktorima, ni autoritetima, ni zdravstvenim vlastima i, nažalost, ta skepsa često nije neosnovana“.
Đula Lošonc iz Subotice, u to vrijeme učenik završnog razreda medicinske škole, mobilisana na imunizaciji stanovništva u vrijeme Variole, za BBC govori:
„Bili smo sigurni da se vlada situacijom i da tu greške nema. Oko nas je sve upućivalo da je sistem veoma uređen jer se jasno znalo ko, kad i gde može biti vakcinisan, kako se prati uspeh vakcine, kome je i kako ograničeno kretanje. Vojska i policija su regulisale kretanje koje je bilo zabranjeno svima koji nisu vakcinisani. Na ulazima i izlazima iz gradova su zaustavljana vozila. Na autobuske i železničke stanice se nije moglo bez potvrde o vakcinaciji“.
- Tada smo imali „Torlak“, „Imunološki zavod Zagreb“, Nacionalne referentne laboratorije za sve moguće zarazne bolesti…
- Imali smo predsjednika koji se za sve to vrijeme nijednom nije pojavio na TV, i koji nije kupovao vakcine i respiratore na crno.
- Imali smo državu koja je imala sistem! A u svijetu je vladala solidarnost pred zajedničkim neprijateljem!
- Tada nije bilo nikakve psihoze i straha!
- Danas imamo Krizni štab u kome stručno i moralno kompromitovani ljekari statiraju i glasno ili prećutno brane odluke svog političkog šefa.
- Danas imamo predsjednika koji svoju vlast zasniva upravo na kreiranju kriza i hiperprodukciji psihoza i straha, među onima u čije ime vlada.
- A svijet? Svijet je postao jedna obična septička jama, u kojoj su najveća g…. ujedno i najveća elita!
Be the first to comment