FAP 1314 (1962. – 2003.), neuništivi ‘Kljunaš’, naša kamionska legenda

U Priboju, na jugozapadu Srbije, tromeđi s BiH i Crnom Gorom, 30. oktobra 1953. pokrenuta je proizvodnja robusnih i funkcionalnih kamiona FAP po tehnologiji švajcarsko-austrijske firme Saurer Werke s kraja 1930-ih, najvažnijeg kamiona i tegljača bivše države…

Savršeno su služili u brojnim privrednim, a i vojnim namjenama, a u ratnim filmovima, minimalno maskirani, glumili kamione Wehrmachta. Kad je 1983. emitovana kultna američka TV serija Vjetrovi rata, u nekoliko emisija nije bilo teško prepoznati središte Zagreba, koje je ‘glumilo’ centar Berlina, sjedište Wehrmachta bilo je u Mimari…

A u prvim kolonama ratnih njemačkih kamiona ponosno je tutnjao legendarni jugoslavenski kamion FAP 1314 ‘Kljunaš’, ‘izvornog’ stila s kraja 1930-ih. Česti su bili na našim putevima, temelj privrede i građevinarstva, prevozili grube, rasute terete, naravno i ‘luksuznije’, ali za takve bio je prvenstveno namijenjen mariborski TAM 4500 odnosno TAM 5000.

Manji kamioni bivše države bili su ‘Tamić’ TAM 2000 i ‘Zastavica’ Zastava 615. Tek krajem 1980-ih privredni program se širi. Najveći je trag, postavši kamionskom legendom bivše države, ostavio FAP ‘Kljunaš’.

Riječ je o legendarnom kamionu FAP 1314 (1962. – 2003.), unaprijeđenoj verziji modela FAP 13, koji je životni put počeo 30. oktobra 1953. u fabrici FAP na jugozapadu Srbije, tromeđi s BiH i Crnom Gorom, pokrenuta je proizvodnja robusnih kamiona po licenci švajcarsko-austrijske firme Saurer Werke.

Fabrika automobila Priboj službeno je osnovana 29. sjulaa 1952., a prvih je 17 kamiona, nosivosti 4 i 6 tona, sklopljeno u posljednja dva mjeseca 1953. Najpoznatiji je model bio FAP 1314, koji je s početnih 85 i 100 KS pojačan na 130 i 145 KS. Proizvodio se u 14 verzija, od 1962. do raspada bivše države, a potom u malim serijama do 2003.

Leutar.net FAP 1314 (1962. – 2003.), neuništivi ‘Kljunaš’, naša kamionska legenda

Dužina mu je bila od 5842  do 7927 mm, korisna nosivost od 7500 do 8000 kg, u verzijama sandučar, kiper, tegljač, cisterna, dizalica te u nekoliko vojnih verzija, sa zadnjim i 4×4 pogonom. Zbog toga su ga, u brojnim namjenama (sandučar, kiper, tegljač s prikolicom, kamion-cisterna, kamion-dizalica, vatrogasno vozilo, kamion za prevoz cementa…), masovno koristila javna poduzeća bivše države.

Gio je i glavni kamion/tegljač vojske bivše države,

Najveća mu je brzina bila, zavisno o verziji, bila između 62 i 68 km/h, bio je dakle spor, ali žilav i pouzdan. Nosio je i teglio, bio nezaustavljiv i neuništiv. Proizvodnja stabilno raste, a šasije se nerijetko isporučuju karoserističkim radionicama u Zagrebu, Splitu i Ljubljani, koje na njima kreiraju specijalne verzije kamiona i autobusa.

Bivša država ‘nije valjala’, ali proizvodilo se i gradilo… Vlastiti modeli dolaze 1965., a od 1970. sve je tješnja tehnološka suradnja sa firmom Daimler-Benz. Iako su FAP-ovi kamioni izvoženi na razna tržišta, raspadom Jugoslavije i gubitkom stabilnog domaćeg tržišta, počinju problemi.

Firma je ipak uspjela životariti sve do 30. jula 2017., kad je službeno ugašena.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.