Bojan Milićević: Riječ-dvije o (ne)kulturi defetizma

Nedostatak kulture direktno utiče na kolektivnu svijest društva.

Djeca koja odrastaju okružena rijaliti programima, uz loš obrazovni sistem i nedostatak kvalitetnih sadržaja (knjiga, filmova, predavanja) nemaju priliku da razviju valjano kritičko mišljenje. Tako stasaju generacije kojima je lako nametnuti iskrivljene stavove i ono najgore – defetizam.

Ono čuveno „Ne možeš ništa promijeniti“. Taj defetizam dalje ide u dva pravca: dobijamo omladince koji se čim napune 18 godina učlanjuju u vladajuću partiju ubijeđeni da je to jedini mogući put do zaposlenja.

Na tom putu istrpiće ponižavanje onih manje pismenih i manje inteligentnih od sebe, trpiće i kritike zbog pića koje su popili u „opozicionom“ lokalu, zbog bilo čega u čemu pokažu ostatke svoje volje.

Kada, poslije 2-3 izborna ciklusa konačno izgube sopstvenu volju i „dođu na red“ za zaposlenje, biće intelektualno potrošeni i primorani da se uklope u radne kolektive u kojima je – paradoksalno – rad nepoželjan. Jer nisu zapošljeni da bi radili, već da bi primali platu i povremeno skupljali glasove kako bi tu istu platu opravdali. Intelektualno (a s njim i moralno) zakržljavanje je neizbježno.

Leutar.net Bojan Milićević: Riječ-dvije o (ne)kulturi defetizma

Šta da se radi, kad već „ne možeš ništa promijeniti“.


Drugi pravac u koji defetizam vodi jeste apstinencija u političkom i svakom društvenom smislu. To je onaj dio omladine koji, zahvaljujući pukoj sreći, uspijeva da opstane bez ucjena i partijskog zapošljavanja.

Oni su mahom nezadovoljni, ali svoj revolt iskazuju na pogrešan način, ignorisanjem, apstinencijom, odnosno neizlaskom na izbore (jer, opet, “ne možeš ništa promijeniti”) i, najčešće, odlaskom.

Oni odlazak posmatraju kao svojevrsnu odmazdu državi i sistemu. U suštini, oni svojim ponašanjem nesvjesno potpomažu sistem, neutrališući iz njega ono što je po sistem najopasnije – snagu sopstvene inteligencije.


Kao što kaže pjesma: „Mogli bi biti giganti, al` sve su više migranti“.


Da sumiramo:
Nedostatak kulture vodi u nedostatak kritičkog mišljenja.


Nedostatak kritičkog mišljenja vodi u defetizam.


Defetizam vodi ili u partiju ili u inostranstvo.


Čitaj, da bi ostao svoj.


Obrazuj se kvalitetno, da bi ostao na svome.

Piše: Bojan Milićević

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.