Kako je dobrota ubila doktora Spoka: Čovjek i u ljubaznosti mora imati mjeru!

Svoj privatni život svjesno žrtvovao zbog druge djece.

Doktor Bendžamin Spok je bio američki pedijatar. Izuzetno poznat pisac knjiga o tome kako ispravno vaspitati dijete, nije svoje znanje primijenio na sopstvenoj porodici. Jedan sin mu se ubio, a drugi je bio hladan i distanciran. Njegova supruga je bila alkoholičar, piše.

Doktor Spok je bio dobar čovjek. Zagovarao je human stav prema djeci. Bukvalno je žrtvovao sebe i svoj život radi tuđe djece.

Tokom svoje prakse, doktor je dozvolio roditeljima bolesne djece da ga zovu u bilo koje doba dana ili noći. Sam je navodio da svaka majka najbolje poznaje svoje dijete i ako joj bilo šta zasmeta ili posumnja u vezi njegovog zdravlja da odmah pozove doktora. I tako su roditelji počeli da zovu.

U doktorovom stanu, telefon je 24h zvonio. Zamislite samo tu agoniju. Čak i jedan iznenadan poziv može da poljulja vašu kolotečinu, a u doktorovoj kući to je bila normalna pojava.

Humani doktor napravio je još jednu grešku: za svoj rad je uzimao minimalan novčani iznos. Iz najhumanijih mogućih razloga. Da bi sastavio kraj sa krajem i da bi prehranio svoju porodicu, morao je da ima mnogo pacijenata.

I pacijenti su dolazili žaleći se na sitnice: beba je kinula; dijete nije pojelo cijeli ručak i td.

Dok se doktor Spok bavio svojim pacijentima i njihovim, mahom trivijalnim zdravstvenim problemima, djetinjstvo njegove djece je prolazilo. Sukobi sa ženom su postali češći, jer ko bi još htio takav život?!

Dobri doktor Spok je jednostavno bio iscrpljen brigom za drugu djecu i nije primijetio da njegov sin „skreće sa puta“…

Onda se desilo da je sam Spok morao da posjeti psihoterapeuta i da plati tretman pozamašnom sumom novca, a ne sa tri novčića koje je sam uzimao od pacijenata.

Zasluge doktora Spoka su sjajne, ali postoje ti ljudi koji uzimaju hljeb od svoje djece da nahrane drugu djecu. Oni odvajaju od svojih usta kako bi tamo neko imao, a možda taj neko ima više od njih samih.

U svemu, pa i u dobroti čovjek mora imati mjeru. Za sve je potrebna disciplina. Nije neophodno da iz dobročinstva dozvolite da vas drugi ljudi gaze.

Ovo je tužna priča o čoveku koji je bio human i ljubazan. I kako ljubaznost i humanizam u velikim količinama mogu da unište osobu, pretvarajući njegov život u pakao.

Ne dozvolite da se pretvorite u doktora Spoka. Vodite računa o sebi i svojoj djeci, a pustite druge da brinu o svojim problemima. Pomoć pružite tek kada vam je stvarno neko zatraži.

Izvor: Stil.kurir.rs

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.