Kada će akontacija? Mogu li da dobijem više od planiranog iznosa? Samo su neka pitanja kojima su naši radnici na gradilištima u Rusiji stalno dosađivali blagajniku.
Oni koji bi dobili više, sljedećeg mjeseca bi tražili još više dolazeći sa sve „ubjedljivijim” razlozima. Blagajnik bi ih nekad upućivao na direktora, a nekad bi im, na svoju odgovornost, davao veću sumu. Sljedećeg mjeseca bi dolazili sa novim pričama i novim molbama. I tako u nedogled.
Sa blagajnikom je u istoj kancelariji sjedala jedna Ruskinja i ona je mjesecima slušala i gledala jedne te iste ljude kako ga opsijedaju. Brzo je shvatila da njihovi razlozi nemaju vezu sa stvarnošću.
Jednom prilikom blagajniku se obratila riječima: „Zar svi Srbi ovoliko lažu”? On se prvo zasmijao, a onda joj objasnio da je pitanju određen broj bezobraznih, zatim jedan broj zabrinutih jer su im neke firme ostale dužne, i na kraju, postoje i oni koji u Rusiji imaju buran život pa im novca nikad nije dosta.
I zaista, bilo je dosta različitih razloga, i istinitih i izmišljenih.
Bilo je raznih ljudi ali je Sava R. sve prevazišao.
Jednog mjeseca mu se pokvario kombajn i morao je hitno da pošalje novac u Srbiju a drugog mu se žena razboljela pa je trebao da pošalje novac za magnetnu rezonancu. Sljedeći put kad je tražio akontaciju, oca mu je izujedala svinja, a potom mu se razboljela i snaha. U međuvremenu žena je morala na operaciju.
Blagajnik često nije mogao više da sluša te naopake priče. Onda bi Sava zaobilazio blagajnika. Obraćao bi se direktoru predstavništva ili čak generalnom direktoru.
Ali nije ni tu kraj. Od svih ljudi na gradilištu tražio je novac na zajam. Mnogi su mu davali, neki manje a neki i više svote. Vraćanje duga je odugovlačio što je više mogao. Nikad nije vraćao cijelu sumu odjednom uvijek je to bilo iz više dijelova. Na kraju je razglasio da je kupio stan u Batajnici i da je u velikom problemu, jer je dao avans a ne može da skupi sumu koju treba da isplati. Ako ne plati prodavac mu neće vratiti avans.
Na gradilištu je radio i poznanik njegovog komšije. On je provjerio tu informaciju i svima je rekao da je to laž. Ipak, Sava nije odustajao od svoje priče. Kad bi mu neko rekao da ne govori istinu on bi se počeo da se kune djecom.
Nekoliko radnika kojima je ostao dužan po 100 ili 200 dolara izgubili su snagu da raspravljaju sa njim i jednostavno prećutno su se odrekli svog novca. Bez obzira što su svi znali za njegove prevare, opet su mu neki radnici davali novac na zajam.
Na kraju, kad smo završili objekat, ispostavilo se da je svom cimeru dužan hiljadu dolara. Novac je tražio samo dok ne dođe u Srbiju. Kad smo se vratili u Srbiju, ispostavilo se da je njegov broj mobilnog stalno nedostupan.
Cimer je bio uporan i saznao je adresu na kojoj on živi, pronašao ga ali je on je opet pričao svoje priče. Opet se zaklinjao u djecu. Poslije prijetnji i ubjeđivanja vratio je novac ali ne odjednom nego u ratama. Za godinu dana.
Više puta smo se pitali zašto to radi, ali kako je moguće da mu ljudi pozajmljuju novac iako znaju o čemu se radi?
Nismo odgonetnuli ni koliko je ljudi prevario, ali njegova upornost i vrhunska gluma obezbjeđivale su mu nove mušterije.
Goran Antonić
Ostavi komentar