Stari most

Stari most je čuveni most preko rijeke Neretve u Mostaru. Sagrađen je između 1557. i 1566, a djelo je osmanlijskog graditelja Hajrudina. 9. novembra1993. u toku rata u Bosni i Hercegovini je srušen. Nakon obnove 2004. most je uvršten na spisak Svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Poznat je kao glavni simbol Mostara i Hercegovine.

Mostarski Stari most je kameni most izgrađen od kamena tenelija. Luk je dug skoro 29, a visok 20 metara, savijen blizu sniženog polukruga. Karakterističn je po tankom i elegantnom obliku: profil mosta je bio toliko tanak i visoko iznad vode da je mnogima bilo teško zamisliti da takva građevina se može napraviti od ogromnih kamenih blokova. Most je svijetle sjajne boje koja se mijenja tokom dana, zavisno od Sunca.

Most je bio izgrađen jednostavno da se spoje dvije obale Neretve, bez ikakve ukrasne namjere ili posebnog značaja. Glavni uticaj na dizajn mosta imala je morfologija mjesta i okoline. Cijeli kompleks nije posljedica jednog dizajna nego razvoj kroz doba, zavisan od istorijskih događaja i potrebe za zaštitu pelaza preko rijeke. Stari most nije povezan ni s jednim specifičnim stilom ili periodom u arhitekturi tako da je jedinstven u svijetu.

Prije izgradnje Starog mosta taj dio Neretve već je bio premošten. Ovaj most, i sam Mostar, prvi se put spominje u pismu jednog Dubrovčanina vijeću svog grada u kojem piše da je Vladislav Hercegović, sin hercega Stjepana, odmetnuo od oca i da mu je zauzeo Blagaj i 2 kule i most na Neretvi (et do castelli al ponte Neretua). Osmanlije su osvojile ovo područje 1466. i gradić pored mosta postao je sve veći i značajniji baš zbog njega.

Ne zna se tačno kad je bio izgrađen ovaj prvi most, ali se zna da je služio sve do vladavine Mehmeda II Osvajača u 15. vijeku, kad je bio izgrađen novi. Ipak, ovaj novi takođe je bio lošeg kvaliteta. Ćatib Čelebi, osmanlijski zemljopisac iz 17. vijeka, napisao je da je most drveni, istrošen, na lancima, da se prilikom prelaza trese i da je premirao od straha prelazeći ga. Zato nije iznenađujuće da su građani Mostara zamolili sultana Sulejmana Veličanstvenog da izgradi novi kameni most.

Projekt mosta je bio dat mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitekti i učeniku čuvenog mimara Sinana. Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije no što su podizane skele, iz straha od Sulejmana Veličanstvenog, koji je prijetio da bi Hajrudin bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikad raspao. Međutim, nema ni podatka da je Hajrudin ikad vidio svoj most. Umjesto Hajrudina, izvodač gradnje mosta bio je lokalni čovjek, Mehmed Karađoz.

Radovi su započeti 24. oktobra 1557. Za gradnju je bilo potrebno 456 blokova kamenja i 300.000 akči (tadašnji novac Osmanlijskog carstva). Kamen je bio čuveni tenelija, vjerovatno dobijen iz kamenoloma smještenog otprilike 5 km južno od grada. Radnici su uglavnom bili iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, koji su bili poznati tesari i kamenoresci. Radovi su završeni 9 godina kasnije, 1566. Treba napomenuti da je Mostar dobio ime po čuvarima lokalnog mosta, tj. mostarima. Sam most kroz istoriju je bio zvan „Novi“, „Sultana Sulejmana“, „Veliki“ i „Stari“.

Most je rekonstruisan i potpuno obnovljen 2004. Među donatorima su bile i turska i italijanska vlada.

WIKI

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.