„JEDINA ŽELJA MI JE DA IMAM DA JEDEM“ Potresna priča male Tijane (5) koja živi sa mamom u udžerici i ODRASTA U BIJEDI

Petogodišnja Tijana Ramani iz Gornje Koznice kod Surdulice često ne jede čak do podneva, jer u njenoj kući rijetko kad ima nečega što bi moglo da joj utoli glad.

Jedina želja male Tijane je „da ima doručak, ručak i večeru“, jer njena samohrana i bolesna majka nije u mogućnosti da joj stalno obezbijedi hranu, pa su njih dvije više gladne nego site.

Marija Dojčinović (32) i njena djevojčica Tijana Ramani (5) žive u svega nekoliko kvadrata udžerice koju one nazivaju kućom, a svaki novi dan im donosi novu neizvjesnost, hoće li uspjeti nekako da ga prežive.

Leutar.net "JEDINA ŽELJA MI JE DA IMAM DA JEDEM" Potresna priča male Tijane (5) koja živi sa mamom u udžerici i ODRASTA U BIJEDI
Tijana i njena mama imaju samo jednu sijalicu, ali i dug za struju od 60.000 dinara

Mala Tijana uvijek ide s majkom, jer nema drugara, nema djece da se sa njima igra.

– Najviše volim meso, a kad idemo u Surdulicu, mama mi kupi sladoled… Volim i čokoladu. Voljela bih da imam kuću i pileću džigericu, to volim da ručkam – stidljivo priča djevojčica.

Marija dodaje kako su krompir, paprika i hljeb najčešća hrana za njih dvije, a kada stigne dječji dodatak ili socijalna pomoć, kupi i malo mesa.

– Nas dvije smo same, nemamo nikog. Tijanin otac nas je napustio, dijete gotovo da ga i ne poznaje. Ni ja nemam nikog, oca nisam upoznala, majka i baba su umrle, tako da smo same – s tugom u glasu priča Marija.

Ona kaže da je njihov život veoma težak i da jedva krpe kraj s krajem.

– Opstajemo zahvaljujući dobrim komšijama, dobrim ljudima, jedini prihod su nam dječji dodatak od 3.500 i socijalna pomoć od 9.500, a zahtjev se obnavlja na tri mjeseca. Imam i dug za struju 60.000 dinara i svakog dana strahujem da ćemo i bez toga ostati. Struju koristimo samo za svjetlo, jedna sijalica i to je – objašnjava Marija.

Leutar.net "JEDINA ŽELJA MI JE DA IMAM DA JEDEM" Potresna priča male Tijane (5) koja živi sa mamom u udžerici i ODRASTA U BIJEDI
U kući nema vode, mama Tijanu kupa u koritu, u jednoj sobi koju imaju

Marija i Tijana nemaju ni kupatilo. Marija na šporetu zagrije vodu i kupa Tijanu u prostoriji koju zovu soba. Na tom istom šporetu peče i hljeb – kad imam brašno. I šporet je star, više dimi nego što grije.

Njihovo dvorište razlikuje se od svih ostalih domaćinstava u ovom planinskom selu na petnaestak kilometara od Surdulice. Omalena baštica sa paprikom i krompirom, žbunje umjesto ograde, grane dovučene za ogrijev i uska putanjica koja vodi do kuće čitav su njihov svijet.

U svega nekoliko kvadrata, uz stalnu opasnost da im se plafon sruši na glavu, provode dane majka i ćerka. Stari šporet, rasklimatani kredenac, jedna fotelja i dvosjed, stočić i zemljani pod. To je sve, nema televizora, niti drugog kućnog aparata. Sve polovno i odbačeno od porodica koje su imale više sreće u životu. Na stolu mnogo flaša u kojima se zahvata voda. S jednog kraja sobička na drugi obješena žica za veš na kojoj vise jorgani, ćebad i dječija garderoba.

Leutar.net "JEDINA ŽELJA MI JE DA IMAM DA JEDEM" Potresna priča male Tijane (5) koja živi sa mamom u udžerici i ODRASTA U BIJEDI
Najviše volim meso, a kad idemo u Surdulicu, mama mi kupi sladoled… Volim i čokoladu. Volela bih da imam kuću i pileću džigericu, to volim da ručkam – stidljivo priča devojčica

Iako je nedavno operisana, Marija iz obližnje šume dovlači granje, kako bi imala čime da loži vatru. Siječe ih sama ručnom testerom kad ih spusti u dvorište.

Vesna Novković je prva komšinica Mariji i Tijani i uz Predraga Iskrenovića, ugostitelja iz obližnjeg sela Žitorađe, jedina koja pomaže, kako djevojčica ne bi bila gladna.

– Greota je da dijete bude gladno, za nju se uvijek ponešto nađe. Njih dvije žive veoma teško, bez osnovih uslova za život, a niko da se sjeti da pomogne – ukazuje komšinica Vesna.

Mala Tijana nema ni čizmice za zimu, ali ni jaknicu. Sada ide u pocijepanim klompicama i priča kako jedva čeka da krene u školicu. To bi značilo da bi morala u neko od obližnjih sela, ali srećom opština je za takvu djecu obezbijedila.

Majka Marija je završila srednju tehničku školu, radila je kao konobarica, ali je sada bez posla.

– Ne znam kako ćemo dalje, mnogo je teško ovako – dodaje Marija.

Na stepeništu njihove udžerice, koja svakog momenta može da se sruši, Tijana se igra, dobila je svoju prvu lutku. Stiglo je malo odjeće i hrane, bar za nekoliko dana.

Nakon nekoliko zalogaja pileće džigerice sa roštilja, po koju je Predrag Iskrenović otišao do svog restorana, Tijani se vratio osmjeh na lice. Nije to više bila gladna i umorna djevojčica, već ponovo dijete kome je igra glavna preokupacija. Lutki je dala ime Tijana.

Centar pomaže sa 9.500 dinara

Iz Centra za socijalni rad u Surdulici kažu da su upoznati sa slučajem. Direktorka Ružica Vukašinović potvrdila je da ova porodica prima socijalnu pomoć.

– Njih dvije su na evidenciji Centra za socijalni rad u Surdulici, pored materijalne pružana im je i savjetodavna pomoć u okviru porodično pravne zaštite. Primaju socijalnu pomoć, zahtjevi se obnavljaju. Za odraslu osobu pomoć iznosi 7.000 dinara, a za dijete do 2.500 – kažu u Centru.

Kako da pomognete

Svi ljudi dobre volje koji žele da pomognu djeci mogu da pošalju SMS na humanitarni broj 2552 (Srbija) ili da uplate sredstva na dinarski tekući račun „Blic fondacije“: 2750010221949709 90 ili na devizne račune 10221949724 45 – za uplate u evrima; 10221949711 84 – za uplate u švajcarskim francima i 10221949717 66 – za uplate u dolarima, Societe Generale Srbija, Beograd. Detaljnije o akcijama i načinima pomoći možete pogledati OVDE.

Izvor: blic

Facebook komentari

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.