Evo nakucah 57 godina, a i dalje mi neke stvari nisu jasne: Poljaci, Mađari, Istočni Nijemci, Bugari i Rumuni – svi su imali agresivniji komunizam nego mi i niko se nije vjere odrekao i čekao da komunizam prođe, pa da je obnovi u punom sjaju, kao naše funjare novopravoslavne.
Ispada da vjera nigdje nije bila zabranjena, samo u našem relativno liberalnom komunizmu. Ja mislim da se, što bi se reklo, u tom zecu skriva grm. Liberalni komunizam je korumpirao Sorabe i prodali su vjeru za večeru, a kad je nestala večera, opet su se vratili vjeri i posrali se ne na sebe – zato što su izdali pretke i običaje roda – već na komuniste. Pri tom, niko nije vratiio stan, diplomu i slične sitnice.
Hoću da kažem da i danas odbijamo da se suočimo s tim kakav smo šljam i mislimo da ćemo odricanje od vjere i običaja riješiti time što ćemo lažno vjerovati i izmišljati nove običaje, umjesto da priznamo da smo dali dupe za večeru.
Priznanje da nas je alavost odvojila od predaka i vjere bilo bi dobar početak, dobra osnova za oporavak. Ali, ne! Istrajavaćemo u greškama i opet lagati sebe i druge.
Be the first to comment