Zbirno ime za sve naše nesreće je: sirotinja.
Dugo gladni, vrata iskrivljenog gledajući u bogati svijet, naučili smo da u svakom vijeku, 90 godina budemo sirotinja. Što narod kaže: sto godina, devedeset groša.
Naučili smo i da, kao novopečeni „građaneri , imitiramo navike velikog, bijelog svijeta, da prije i poslije jela peremo ručice, da se pirlitamo i kurvamo, ali maske padnu kad se primakne prilika da se nešto zaradi: trenutno se pretvaramo u zvijeri, koje su spremne sve da urade za bilo koju sumu novca. Žurimo da nahranimo deset gladnih djedova, koji jedu našim ustima.
Ovo u Guči je uobičajeno postupanje. U svinjcu u porti crkve, u kome leže pijane životinje, ne vidi se novac, ali je on u pozadini. Dok kaplje lova, sve je dozvoljeno. Kad presuši, svi se sjetimo da postoje i neki moralni uzusi. Do sljedeće love.
Milan Milenković
Be the first to comment