Protekle tri godine Leutar . net nas je zabavljao, zasmijavao, nervirao, kritikovao, zabrinuo, katkad rasplakao i natjerao da mućnemo glavom (naravno, ako ste imali taj luksuz da smijete). To ne znači da to sve neće raditi i dalje. Dva dana na svojoj Fejsbuk stranici ne mogu da dijele svoje sadržaje, jer su navodno uvredljivi. Dok čekamo da nam Fejsbuk vrati Leutar razgovaramo sa Leutarovcima – dvojicom očeva, muževa, radnika, ljudi koji od Leutara nemaju pare, ali imaju višestruki interes – da naprave bolju verziju sebe i okruženja u kome će naša djeca odrastati i živjeti.
Leutar je nastao sredinom 2016. godine. Bila je tu pozitivna ekipa koja je nešto htjela uraditi na lokalnim izborima i sjetili smo se da bi bilo dobro da napravimo sajt. Međutim, spletom namještenih okolnosti, na izbore nismo izašli, ali smo u znak revolta djelimično stali na jednu stranu za koju smo smatrali da je, nećemo reći bolja, već manje loša opcija. Vrijeme je pokazalo da je tako. Sve što je bilo ponuđeno je mnogo trulo. I danas je, čast izuzecima. Nakon tih izbora koje smo “odradili”, okrenuli smo list i pretvorili Leutar u sajt koji je za relativno kratko vrijeme zapratio veliki broj ljudi. Ne samo iz naše regije, već mnogo šire. Za nas je to bilo iznenađenje i, jednostavno, osjećali smo da ne bi bilo fer da odustanemo u trenucima kada smo imali mnogo ličnih obaveza. Finansiramo se iz svojih džepova. Pokušali smo da privrednicima ponudimo reklame, ali niko neće. Čak su nam neki rekli da ne smiju. A privatno kažu – super ste. Tužno je to. U međuvremenu, bilo je veoma primamljivih ponuda da prodamo sajt i radimo za “poslodavca”, ali nismo pristali. Neko će reći da smo ludi, ali Leutar nije na prodaju bilo kome. To znači da nismo protiv da se uključimo u neku čistu poslovnu transakciju, ali prljave stvari u kojim se gubi obraz nisu za nas ni za naš portal.
Već dva dana imate problem sa Fejsbuk stranicom Leutar. net koju prati više od 46 hiljada ljudi. Koga to nervirate, pa se požalio na vas Fejsbuku, pa, eto, sad ništa ne možete da objavite na toj društvenoj mreži? Šta su vam rekli kada ste zatražili objašnjenje od Fejsbuka?
Sada ćemo da se pravimo ludi. Najvjerovatnije nekim ljudima smetaju dugački tekstovi, nisu navikli da čitaju, pa ih velika količina slova nervira. A i kulturu smo promovisali. Zamislite kako to zamara ove što ni omot od sladoleda ne znaju baciti u kantu za smeće. Fejsbuk smo kontaktirali, sada je do njih. Samo su nam javili da su primili našu žalbu.
Nedostajete pratiocima, dobili ste mnogo poruka podrške. Kako se osjećate?
Da, dobili smo veliki broj poruka podrške, što preko komentara na FB, što u inbox. Iskreno, nedostaje nam L E U T A R na Fejsbuku. Navikli smo da ga dijelimo preko te društvene mreže, a i ljudi su se navikli da mu pristupaju preko Fejsa. Nedostaje nam interakcija sa ljudima. Znamo da najveći broj pratilaca voli naš portal, čak nam se preko poruka obraćaju kao ljudskom biću – LEUTARE 🙂
U vremenu kada se organizovano prati šta ko lajkuje na društvenim mrežama, za mnoge ste na listi portala koje nije poželjno lajkovati, pogotovo ako do srži ogolite i ismijete neku akciju ili izjavu političara. Imajući u vidu sve čime se bavite, rekla bih da je ova „hajka“ na vas znak da radite dobre stvari. Može li vam to biti utjeha?
Utjeha… Pazi, mi ovo radimo bez ikakvog, konkretnog, ličnog interesa, naravno, ako taj interes shvatate kao neku materijalnu dobit. Tako se danas shvata riječ interes. Ali, imamo i te kako veliki interes u čitavoj ovoj priči oko Leutara. Ako ljudi malo bolje razmisle, svi bi trebalo da imaju isti interes. U vašem prvom pitanju naveli smo bacanje ambalaže u korpu za otpatke. Tako se rješava jedan od velikih ekoloških problema. Ako naučite nekog da treba da baci smeće na pravo mjesto, učinili ste pravu stvar. Pogrešno je shvatanje – pa šta ako ja bacim otpadak u smeće, a svi ostali bacaju okolo? Tu je suština naše nesreće. Treba pozitivno uticati na svijest ljudi, pokušati je nenapadno promijeniti po pitanju smeća i svega ostalog. Radi pravu stvar zbog sebe i bićeš srećan zbog toga. Svi treba da rade pravu stvar zbog sebe. Pomažite drugim da biste vi bili srećni zato što ste pomogli, a ne da vam se drugi dive. To su naši stavovi, vjerovali ili ne. Dakle, imamo interes u ovoj priči, želimo da naša djeca rastu i sutra žive u srećnijem i sređenijem društvu. I naša i vaša djeca, naravno.
Misija Leutara nije da povlađuje političarima, ma s koje strane oni dolazili. Takođe, ne podilazite ni masovnoj publici. Tjerate ljude da, ipak, počnu da razmišljaju svojom glavom. To zna biti pomalo bolno za njih. Kako vam ide taj posao od nastanka Leutara do danas?
Ne znamo kako odgovoriti na ovo pitanje, velika je apatija u narodu. I strah. Boje se za ono malo što imaju, tako da su rijetki oni koji su spremni da javno kažu ono što misle i osjećaju. Voljeli bismo da bar razmišljaju o mogućnostima kako da nam sutra bude bolje, da razmišljaju o uzroku gomile problema koji nas okružuju i sagledaju svoju ulogu u njihovom stvaranju. Nisu krivi samo političari koji su takvi kakvi su, ušli su u politiku radi sebe, a ne radi naroda u koji se zaklinju. Bar njih 90%, ako ne i više. Kriv je narod koji pristaje na to. Nažalost, u najvećem broju slučajeva sasvim svjesno. Nekima je trenutno dobro, ali traba da shvate da su oni putnici u avionu prve klase, udobno zavaljeni u meko sjedište aviona kome nestaje kerozina, a leti iznad okeana ili neke nedođije. Mnogi od njih nisu, čak, ni padobrane ponijeli. Bitno im je samo da SADA lete. Ne znamo da li će se ikada otrijezniti i skloniti zavjese sa prozora. Pogledati oko sebe.
Jedno vrijeme ste htjeli da dignete ruke od svega, obeshrabreni time što ste uvidjeli da od pisanja i prosvećivanja ljudi nema mnogo vajde, da masu, ipak, lože neke druge stvari. Od tada na vašem portalu manje je tekstova u rubrici „Zaprdivanje“ u kojoj ste ismijavali anomalije iz svog okruženja – kao neka vrsta lokalnog Njuz.neta. To je Leutar činilo prepoznatljivim u učmaloj medijskoj zajednici u Hercegovini. Jeste li lično izgubili energiju i želju za tim humorom ili je u pitanju gubitak vjere da bilo šta tako možete promijeniti?
U pravu si. Bilo je tako, a i sada se dešava. Baš kao da je bioritam u pitanju, ono… pozitivan i negativan 🙂 To je, valjda, tako normalno. Ne znam, stalo nam je da se stvari promijene, da nam se društvo popravi, da se cijene prave vrijednosti, da ljudi misle svojom glavom. Zato stalno nastavljamo dalje. Jedino tako ćemo ostvariti lični interes o kome smo pričali u prethodnom pitanju. Ako ne bude tako, svi, i mi i vi ćemo morati sreću potražiti na drugom mjestu. To je neminovnost. Dakle, radićemo ovo još neko vrijeme. Na primjer, radićemo dok mlade, vitke, prezgodne djevojke koje nose ultra-mini miniće, a koje do ranog jutra “ronče” po kafićima, ne naučimo da im alkohol stvara celulit i da u svojim tridesetim, četrdesetim, pedesetim godinama neće izgledati ni približno kako sada izgledaju. Nisu se edukovale na vrijeme, zato. Dok ih ne naučimo da se prava ljepota ne nalazi samo u ogledalu, da ima nešto i u glavi što pali na duže staze. A nije to teško, bone.
Niste klasični informativni portal, niste ni isključivo zabavni, gdje sebe svrstavate? Kakav će Leutar biti u budućnosti? Šta je plan?
Trenutno nam je jedini plan da nam Fejsbuk deblokira sajt 🙂 Što se budućnosti Leutara tiče, nemamo planove. Nadamo se da ćemo jednog dana biti portal vrlo sličan ostalim. Pozitivan, koji neće imati razloga da piše o ružnim stvarima, da kritikuje bilo koga. Da će nas jednog dana dobri botovi prijaviti Fejsbuku jer smo najdosadniji portal na netu.
Ja znam s kim razgovaram, ali čitaoci mahom ne znaju ko su leutarovci. Zašto je to tajna? Zašto nemate impresum?
Ama, znaju svi ko smo. Tu smo, među vama. A, šta briga nekog iz Banjaluke, Beograda, Zagreba, Skoplja… ko smo mi? Nemamo ambicije da budemo popularne ličnosti. Ali, ko zna. Možda se naljutimo pa izađemo na izbore, možda prvo lokalne, a kasnije nađemo srodne duše u državi 🙂 Tada ćemo napraviti impresum. Šalimo se, naravno… Za sada.
Koliko nam želite otkriti o ljudima koji uređuju Leutar?
Eto, za one koji ne znaju, dvojica nas je, imamo ukupno osmoro djece i jedini smo zaposleni u svojim porodicama. I nije nam teško da svakog dana, uz redovne poslove i obaveze, provedemo po par sati na našem portalu, bez dinara zarade! I to sve s’ merakom 🙂 Pa kad nama sve to nije teško, zašto vama da bude teško da, za početak, smeće bacite tamo gdje mu je mjesto 🙂 Toliko od nas!
Be the first to comment