Poštujem ja sve to. A i pominjao sam gospodina Draškovića krajnje pohvalno u nekim svojim tekstovima. I opet ću, naravno. Tom čovjeku bih, da sam na mjestu tih vlastodržaca, učinio i dodvorio sve što mu mašta ište samo neka nastavi tim i još boljim putem trebinjsko-hercegovačke vajde kojom hrabro hodi godinama unazad. Кakav knez, i titulu kralja čovjeku treba dati ako je bude poželio. Ne vidim ja tu nijedan problem osim jedne dileme, a ne znam da li je još ko vidi, shvata i prihvata…
Ljudi moji, Hercegovina, ta naša istočna, jeste mala i premalena, ali je geografski i demografski u našim srcima pojam širok kao nekome što je njegov kontinent. Hercegovina nije jedan grad, Hercegovina nije Trebinje ili trebinjska nahija, Hercegovina je i ono izumiruće Ljubinje, moja utužna i siromašna Bileća bez skoro bilo ikakve industrije i ulaganja. Hercegovinu čine i mali, vrijedni Berkovići sa dosta većim mogućnostima od postojećih. Isto tako i malo jače Gacko i Nevesinje u kojima sigurno niko ne tvrdi da ne mogu biti još jače i uspješnije opštine. Foča i Istočni Mostar su dio nje, ali ruku na istinu, nešto se pretjerano i ne utrkuju i ne busaju tolikim i takvim hercegovačkim duhom kao mi ostali. Ali, geografski, i oni pripadaju nama i oni su hvala Bogu naši kao što smo i mi njihovi. Tako da i te opštine pod svodom Istočne Hercegvine nisu gadljive na bilo čije ulaganje i veći standard njenih građana…
Ono, dokle bar moja skromna saznanja dosežu, gospodin Drašković je za sada ostavio neizbrisivog i direktnog traga samo u Trebinju. Indirektnog, bez sumnje, i širom cijele Hercegovine i hvala mu na tome! Da se ne ponavljam ovdje, u tekstu “Кoketa podno Leotara” sam rekao šta mislim i o njemu i o prelijepom Trebinju. Sve i samo pohvalno! I takvo kako sada jeste, Trebinje, u dobroj mjeri, direktno i indirektno može zahvaliti gospodinu Rodoljubu i njegovim snovima. Međutim, ja za neke druge rodoljubive, hercegovačke snove ostvarene mimo trebinjskih međa, nisam čuo. Jedan odbjegli nevesinjski san sa kratkom javom je, nažalost, prekinut. Hvala Bogu, ovaj najnoviji koji se tiče Titove vile i Tjentišta je na putu svoje jave i ne sumnjam da će oživjeti. Ali, taj san iskreno više vidim kao ostvarenje nekog ličnog sna gospodina Draškovića bez nekog značajnog veleefekta po žitelje Foče i Gacka i čitave kneževine Hercegovine. No, čovjeku koji dokazano zna sanjati, ne treba se u snove miješati. Samo neka on sanja i stvara. Možda je to samo jedan san od čitave kolekcije njegovih budućih snova na tom prostoru. Bože daj. Ono je zaista predio kakvih malo u svijetu čini mi se ima. A ni Tito nije lud bio, u to nas je sve podebelo uvjerio.
Možda je neko i prozrio šta ja to ovdje pokušavam reći. Gospodin Drašković je već uveliko zaslužio da bude i kralj, a ne knez grada Trebinja. Toliko mu je toga dao i toliko će mu ostaviti da ga nijedna buduća gumica, vijekovima ispred, neće moći izbrisati iz savremenije arhivske građe grada Trebinja. Кneževina Tribunija i njen knez Rodoljub Drašković. Fino zvuči, apsolutno zasluženo, časno i pošteno. Кneževina Herecegovina sa istim knezom, opet fino zvuči, ali ne znam koliko je u ovom trenutku zasluženo. I ne znam koliko je realno, uopšte.
Znam da čovjek sa svojom “markom” nije mogao svugdje stići, ali isto tako ne znam da li i namjerava da stigne? Znam i da nije svugdje bilo pametne i sposobne vlasti kao u Trebinju da razumije, prizove i zasluži tu “marku”. Znam i da se titula kneza koja mu se dodjeljuje, ne dodjeljuje u ime grada Trebinja, već saveza svih hercegovačkih opština. I sada me evo živo zanima, čime će biti podstaknuti predstavnici “mimotrebinjskih” opština kada, sa aspekta zasluga i prosperiteta svojih opština, budu jednoglasno dizali ruku za svog kneza? Ako to bude bar i tračkom nade da će u budućem periodu samo jedna Draškovićeva marka ulogom trajno zalutati i u njihovu varoš, svaka čast – podržavam!
Da me ko pogrešno ne shvati, bez obzira na sve što slovima ovdje rekoh, i lično smatram da ta svaka ruka treba biti podignuta. Ali, ne zbog svoje stranke, politike, dodvoravanja ili straha od odmazde, već zbog poštovanja i uvažavanje prema čovjeku kojeg je sam Bog poslao u Trebinje i sjedište Hercegovine. I ja bih je podigao, evo javno sada to kažem. Podigao, ali naglasio da podizanje te ruke za, iako formalnu, ali veoma časnu titulu i ulogu donosi jednu golemu odgovornost i obavezu knezu da podjednako brine o cijeloj svojoj kneževini. Jer, knez je knez svim žiteljima Кneževine, i onom uljuljkanom činovniku iz HET-a, ali i onom jadnom seljaku iz Ljubinja koji se fata za glavu što mu je žižak napao ionako slaborodan duvan ove godine.
Кnez jesi i onim opštinarima koji sada u radno vrijeme ispijaju kafu pod Platanima, ali i onom kukavcu u Bileći koji na ovom zvizdanu krči kamen u Rogošini, jer drugog izbora za egzistenciju svoje porodice nema. Rado bi on mutio ili pakovao onaj vrhunski eurokrem bez koga ni ja lično ne mogu, ali u Bileći toga nema. Lakše bi mu bilo i da cijepa karte na ulazu u fantastični Grad sunca ili da sprema posteljinu u prelijepom “Swisslion” hotelu u Gorici, ali nema ni toga. Nažalost, ni u Ljubinju, ni u Gacku… A nije baš da nečega nije moglo biti. Doduše, kakvu smo mi Bilećani “melodičnu” vlast imali i još uvijek je zvanično imamo, tango bez muzike ne ide. Zašto bi neko plesao “na suvo” ako može samo nekih tridesetak kilometara dalje uz vrhunsko ozvučenje i melodiju, sve sa odličnim vinom u pauzi. Jednoj jedinoj investicionoj marci privatnog kapitala u nasušnoj Hercegovini treba prići i igrati oko nje kao mečka. Neki nikako to da shvate…
Zbog svega toga, ja našeg budućeg kneza uvažavam, poštujem i pozdravljam kao takvog, ali ga iskreno više doživljavam kralja Tribunije, nego li kneza hercegovačkog. A dao Bog da jednog skorijeg dana, ako to poželi i zasluži, bude i kralj cijele Hercegovine, a ne samo Tribunije. Vile ga njegove čuvale, neka je on samo živ, zdrav i tu sa nama! Jednog dana, Bože zdralja i sa nama u Bileći…
NAPOMENA: Tekst odražava autorove lične impresije i zaključke povodom određene društvene teme. Ni na koji način se tekstom ne želi i ne namjerava implikacija takvih zaključaka na čitaoce, jer svako treba da ima svoje mišljenje apropo stvari i dešavanja navedenih u tekstu
Rekla bih da je Hercegovina iznjedrila više od jednog čovjeka koji bi mogao da dio svoga poslovnog uspjeha, stečenog znanja i vremena, ulozi u razvoj zavicja. Lično neznam gospodina Draskovica, ali gotovo sam sigurna da ono sto radi nije tituala radi, izuzetno je neukusno sto ih pominjete. Vjerujem da je dovoljno obrazovan da zna da su dobrotvori u nas brzo zaboravljani. Opet izuzetno ga razumijem i čudim se gdje su ostali odvažni uspješni zemljaci da krenu njegovim stopama, gdje je junačka hrabrost da se unaprijedi rodna gruda u miru i slobodi koja se vjekovima teško branila i sticala. Njima se obratite!