ŽANJEŠ ONO ŠTO SI POSIJAO

Opšte je poznato ko u našoj državi pobjeđuje na tenderima. Da se prišivaju zvjezdice firmama kao i sportskim klubovima za 10 osvojenih titula, vjerujem da bi neki bili rekorderi u Evropi sa barem 10 zvjezdica iznad grba.

Zna se i da baš pred izbore državne firme najviše traže radnika, kao turistička mjesta sezonce.

Zašto nešto slično ne bi bilo i u prosvjeti?

Prirodno je da će najstručniji i najsposobniji dobiti posao u struci. Doduše, sitnim slovima u ugovoru piše da treba biti najstranačkiji. Za diplomu ćemo lako. Pa nemaju je ni pojedini ministri. Što bi imao neki tamo učitelj, zna svako sa djecom. Ako te ne sluša – spucaj mu keca, smanji vladanje. Ako je mali „guzonjin sin“, njegove nestašluke pripiši pubertetu, a njegovo neznanje ćeš provjeriti opet, sa unaprijed dogovorenim pitanjima, manjim kriterijumom, jer je on ipak izdanak plave krvi.

A plava krv postoji. Ipak smo u srednjem vijeku. Barem po konjskim stazama i kneževima. Krupna vlastela je vladajuća, godinama nepromjenjiva, osim po foteljama, zatim slijedi sitnija vlastela – DIF-ovci (čitaj: direktori). Vlasteličići su svi članovi partije, s mogućnošću napredovanja u viši stalež, u zavisnosti od poslušnosti i spremnosti na što veću aferu.

Ipak, narod je navikao na afere. Gleda ih stalno u Zadruzi i Parovima.

Šta očekivati od ljubitelja Zadruge i Parova, najvećih analitičara šta je ko uradio, opsovao od tih nesreća u emisijama koje država Srbija finansira i nagrađuje za kulturu?

Rijaliti emisije u kojima „poznate pjevačice“ (više poznate nego pjevačice) budu glavna zanimacija i dnevna preokupacija naroda, što preko žute štampe, što preko glavne teme u ispijanju kafe.

To je, ipak, veća briga.

Pusti teške teme, jesi vidio kako je onaj „opalio“ onu pjevačicu sinoć u Zadruzi. Sve kamere snimile. Koji kralj. . .

A, o omladini da i ne govorimo.

Kako smo od omladine koja je bila udarna pesnica revolucija, pravila studentske proteste 60-ih godina prošlog vijeka radi spoljne politike svoje zemlje (Zašto Jugoslavija sarađuje sa vladom SAD-a, a istovremeno osuđuje rat u Vijetnamu), koja se ne tiče direktno građana i života u zemlji, već morala, došli do studenata koje ništa „pod milim Bogom“ ne interesuje?

Kako smo od Nedeljka Čabrinovića, Principove desne ruke u Sarajevskom atentatu, koji je još kao maloljetnik žrtvovao sebe zarad budućnosti svog naroda, slobode za koju je znao da sam neće dočekati (popio otrov pri neuspjelom atentatu), došli do „IDJ omladine?“

Pa nije sigurno Čabrinović provodio vrijeme uz pjesme o bludu i razvratu, već je stasavao uz Kočića i Šantića i profesore koje stranka nije zapošljavala, već one koji su sa svojim učenicima štrajkovali na brdu kada bi učenik bio izbačen iz škole po nalogu Austrougarske vlade zbog slobodarskih i rodoljubivih javnih nastupa.

Pa valjda je važnije šta je na trendingu.

Koja se poznata marka i valuta spominju u pjesmi koju je snimila starleta ne bi li za koju stotinu evra povećala cijenu noći provedene s klijentom.

Od koga da nauče današnji omladinci?

Ono što uče od današnjih profesora, stranačkih kadrova (čast izuzecima, pretežno starijim profesorima) je dobro poznata rečenica : “Vi znate svoja prava a ne znate svoje obaveze”. Naravno da neće ostvariti pravdu u školi, jer to je život.

Umjesto da ih uče da se bore za sebe, kažu:

”Vi kukate za sitnice, a čitav život je, vidjećete, nepravedan. Srešćete se sa mnogo većim nepravdama. Naviknite se dok je na vrijeme”.

Ubijaš bunt u djetetu od 6. godine, dok ga vjerovatno ne ubiješ do kraja školovanja, jer ga naučiš da ne treba baš da se kači sa profesorima, da se bori za sebe. Da sam neće ništa promijeniti. Da neće ispraviti krive Drine. A ono, ionako vođeno linijom manjeg otpora, nezainteresovano teškim temama, a i što bi bilo kad je naučilo da ne može ništa da promijeni, nađe svog idola – starletu, pjevača “gasera”, uživa u životu, dangubi, kasnije vjerovatno i kupi diplomu jer mu je to lakše, pa se na kraju učlani u vladajuću stranku koja mu postaje utočište, luka spasa, jer sam kroz život nije naučio.

Bolje sutra? Malo sutra uz nakaradni sistem koji je skoro pa uništio sadašnjost, uništava budućnost, koju čine mladi. A na mladima svijet ostaje.

Ipak, žanješ ono što si posijao.

Đ. V. / Leutar.net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.