FANTOM U ZRAKU: Aerodromi RS ponovo troše 100.000 KM za trebinjsku pistu

Ovo je, tako piše u planu, samo prva faza priče o nepostojećem „aerodromu za generalnu i biznis avijaciju“. Novca ima – što od prihoda Aerodroma Banjaluka, što od subvencija Vlade Republike Srpske. Vrijeme radnje – drugi kvartal 2019. godine!

Piše: Žana Gauk/Žurnal

Biti na čelu „Aerodroma Republike Srpske“ znači kontinuirano razvijati fantomske ideje. Shvatio je to i novi direktor Milan Račić pa pet dana nakon imenovanja, 24. aprila, objavio kako će trošiti novac građana Republike Srpske. Među bitnijim biznis idejama novog menadžmenta tako se ponovo našao „razvoj aerodroma u Trebinju“. Cijena prošlogodišnja – 93.600 KM sa uračunatim porezom na dodatu vrijednost!

Ovo je, tako piše u planu, samo prva faza priče o nepostojećem „aerodromu za generalnu i biznis avijaciju“. Novca ima – što od prihoda Aerodroma Banjaluka, što od subvencija Vlade Republike Srpske.

Vrijeme radnje – drugi kvartal 2019. godine!

„Analize“ i „strategije razvoja“ hercegovačke piste obrasle travom građane će tako ukupno koštati oko 200.000 KM, jer je isti dokument prije više od pet godina izradila narodu nepoznata, ali vlasti u RS podobna, jedna austrijska firma. Za nekoliko desetina hiljada maraka!

Napisano se vladajućim ipak nije dopalo, iako su sve platili javnim novcem. Strategiju su ocijenili nepotpunom i ponovo počeli da planiraju kako će potrošiti blizu 100.000 KM.
Injac imao plan

Sve je vrlo brzo leglo na papir. „Aerodromi“ su 24. avgusta 2017. godine prekršili Zakon o javnim nabavkama BiH i Zakon o javnim preduzećima RS, jer su tenderski ugovor za “izradu strategije razvoja međunarodnog aerodroma Trebinje” sklopili sa firmom „Way2Go“ u vlasništvu Zorana Injca, tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora “Aerodroma RS”. Posao je koštao 87.000 KM.

U to vrijeme Injac, stajalo je u sudskom registru, bio je vlasnik 50 odsto, a ranije je dostavio izjavu o sukobu interesa u kojoj je slagao da nema nijedno preduzeće koje, po Zakonu o javnim nabavkama, ne bi smjelo sklapati ugovore sa “Aerodromima RS”. Računi „WAY 2 GO“ bili su aktivni još od 22. maja, što znači da je preduzeće već bilo registrovano.

“Nije bilo nikakvog sukoba interesa. Ja sam izašao iz vlasništva te firme. Ne sporim da sam imao vlasništvo, ali važeći zakoni dopuštaju vlasništvo do 20 posto da bi se učestvovalo na tenderima”, lagao je.

Kada je shvatio da će biti otkriven u kriminalu, u sudskom registru podnio je zahtjev za prenos vlasništva na treću osobu. Fiktivno! Druga polovina vlasništva Injčeve firme bila je u rukama njegovog šuraka Slavka Davidovića, inače uposlenika banjalučke Gradske uprave.

Tadašnji direktor “Aerodroma Republike Srpske” Miroslav Janjić stao je u odbranu predsjednika Nadzornog odbora svog preduzeća tvrdeći da je sve – senzacija! Nezakonitosti su otkrivene, a pod pritiskom javnosti sporni ugovor je raskinut. „Way2Go“ odlazi u likvidaciju.

Međutim, plan da se novac potroši na izradu dokumenta postojao je i prošle godine, mada tender za tih 12 mjeseci i direktorskog mandata Duška Kovačevića nije raspisan.

„Imali su novac, ali nisu ispunili plan. Zašto – nikome nije jasno. Ipak, postavlja se i pitanje opravdanosti izrade ovog dokumenta. Mada, znamo da je to već domen političkih igara“, kazao je za Žurnal Igor Vukajlović iz udruženja „Tender“.

Početkom ove godine Injac se vraća „na mjesto zločina“ i, umjesto Kovačevića, staje na čelo „Aerodroma RS“. Doduše, zadržava se kratko, jer ga je već 19. aprila Nadzorni odbor zamijenio Milanom Račićem.

Račiću se očito nisu dopala pitanja Žurnala pa ni 20 dana kasnije nije potpisao ni poslao odgovore koji danima stoje na njegovom stolu.
Kratka retrospektiva „razvaljene“ bajke od milion maraka

Početkom maja 2018. godine, na Jahorina ekonomskom forumu, ministar saobraćaja i veza RS Neđo Trninić rekao je da Republika Srpska nije odustala od izgradnje aerodroma Trebinje. Vjerujući da ga na posljednjem panelu niko ne sluša, dodao je:

„Već ove godine postoje inicijative i nosilac posla je ‘Aerodrom Banjaluka’. Jedno vrijeme postojalo je preduzeće, imali smo čak određeni broj zaposlenih, ali smo, da se narodski izrazim, to razvalili. Mnogo je i stranih investitora koji se interesuju za ovu lokaciju“.

Ministar iz reda DNS-a, međutim, propustio je da spomene da je bajka “koju smo razvalili” narodu u RS predstavljena kao veliki investicioni projekat, ali i da je javno preduzeće „Aerodrom Trebinje“ vlast ugasila u januaru 2014. godine. “Razvaljivanje” je poreske obveznike koštalo više od milion maraka.

Za pet godina rada javnog preduzeća urađeni su samo master plan i idejno rješenje, dok o izvedbenom projektu nije bilo ni govora.
Dodik i svjetska ekonomska kriza

Polovinom 2013. godine predsjednik RS Milorad Dodik je tvrdio da se nije odustalo od gradnje hercegovačke piste, ali je “svjetska ekonomska kriza doprinijela da realizacija projekta ide sporije”.

“Tražimo investitora koji će biti partner Vladi i koji će podržati gradnju aerodroma i piste na Zubačkom polju”, izjavio je.

Hercegovački aerodrom ove godine trebalo je da slavi devet godina rada, jer ranije studije „pokazale da postoji opravdanost ovog projekta“. Plan je bio da se u gradnju aerodroma uloži oko 60 miliona KM, kako bi mogao, samo u prvoj fazi, da prima 250.000 putnika godišnje.

1 Komentar

  1. Ok sta ce od toga aerodroma imati koristi Zupcani.Zaposliti ce nekoliko ljudi a ovi drugi nece moci ni spavati od buke a zagadjenje da ne pricam.Od prave oaze prirodne cistoce nece ostati nista.Domacini ce bjezati u brda od svojih kuca.Najvise ce imati koristi Dubrovcani jer ce njihov Cilipi zatvoriti i vise nece biti „slijepo crijevo“ sto su sada.Sto planiraju ovoliki promet putnika ,oni ce samo se iskrcati i otici da trose novac naravno na moru kod Hrvata.Ovo me podsjeca kao na bivsu Yu kada je svaki projekat bio skoro na stetu Srba.

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.