Svi mi koji smo imali tu sreću da odrastamo uz emisije, pjesme i priče čika Raše Popova, možemo reći da je on bio jedna od glavnih figura našeg djetinjstva. Bilo da se radilo o emisiji Fazoni i fore, Radost saznanja ili Šešir bez dna, svi smo voljeli da slušamo šta Raša Pronalazač ima da nam kaže o stvarima koje vidimo oko sebe i čemu to ima danas da nas nauči.
Malo je onih ličnosti koji za života zasluže da ih generacije oslovljavaju samo imenom, još je manje onih kojima se uz to ime nadjene i neka titula od milošte. Ipak, čika Raša je to zaslužio gotovo čim se pojavio na televiziji, jer su njegov blizak odnos sa djecom, harizma i blagonaklonost činili da se svi redom osjećamo povezani sa njime na nekom suštinskom nivou.
Raša Popov nije bio učitelj, pripovjedač, ponajmanje profesor sa čvrstim autoritetom. Bio je drugar sa malih ekrana, jedan od nas koji je, eto, imao priliku da nešto malo više iskusi od nas, pa je sa nama ta iskustva dijelio. To što je iskusio dugovao je godinama i životu koji je tokom njih proživio, ali je za sve nas on, nekako, uvijek više bio dječak, vječita mlada duša, Petar Pan u srcu, a mi njegova izgubljena djeca.
Iako je teško izdvojiti njegove najbolje citate iz tako širokog i iscrpnog opusa, mi vam ovdje donosimo one najpoznatije, najupečatljivije, ili pak one koje su nama najviše prirasli za srce, a vi na spisak dodajte vaše omiljene.
O LJUDSKOJ SUŠTINI U EMISIJI FAZONI I FORE
„Patuljak koji se popne na planinu i dalje ostaje patuljak.“
O ZVANJIMA
„Intelektualac nije onaj ko je diplomirao na nekom fakultetu, već je onaj ko ima pravo rješenje u pravom trenutku.“
O BAJKAMA
„To nešto strašno mora da postoji u bajkama da djeca, kad odrastu i kada se sretnu sa surovostima života, ne dobiju nervni slom. Tako budu pripremljena od malena na užasne scene.“
O ODRASTANJU
„Čim uđeš u pozno djetinjstvo i u svijet odraslih, ti si već zaboravio dio onog pakla, dio mračnih strahova i strašnih zabrana. Znači, samo dijete osjeća danteovsku trostruku viziju svijeta. Samo u vremenu ranog djetinjstva spojeno je opasno i lijepo. Čim si razdvojio te dvije stvari, više nisi dijete. Zato je djetinjstvo najupečatljiviji doživljaj. Ono je potpun susret sa stvarnošću.“
O ŽENAMA
Unoseći birane misli Marije Montesori u svoju knjigu saznao sam da za razliku od muškaraca, žene posjeduju izvanredan dar za planiranje i organizaciju. Obično se misli da su glavni planeri u društvu muškarci, a to je zabluda. Ona i porodicu drži na okupu, njeguje je, podiže.“
O GRAĐANSTVU
„Nestao je čuveni beogradski liberalizam, pojavile su se desničarske diktatorijalne spodobe, pa danas intelektualcu ne prijeti ideološka komisija Saveza komunista, već razni opskuranti. Još u moje vrijeme bilo je primjetno da visoki intelektualci dolaze iz provincije, da provincija rađa genije.“
O LONDONU, PRILIKOM JEDNOG GOSTOVANJA NA TELEVIZIJI
„Kada sam živio u Londonu kao lektor, imao sam interfon u toj velikoj zgradi od 24 sprata, sve je bilo pokriveno kamerama i zvučnicima, kao u Orvelovoj 1984. Ja sam u tom stančiću imao mikrofon koji je povezan sa cijelom zgradom, a glavna tabla je kod hausmajstorke, ona sve može da čuje. Jedno jutro ja se brijem, sam sam, i pjevam za sebe. Nije baš muzikalno, nema pravilne tonove, rogobatno je, ali slušalac je vrlo naklonjen pjevaču, a to sam ja. Kad odjednom čuje se zvučnik – „Mister Popov, Mister Popov, are you well?“ Htjela je da zove hitnu pomoć.“
O SMIJEHU
„To je ono što sam rekao – da je dijete stvor koji može da se raduje, može da se smiješi, smiješi se posle dvije, tri nedelje čim se rodi. To je najčudnije. Ja gledam tu bebu, tek se rodilo pa već se smiješi i raduje se. To je fantastično To je djetinjstvo.“
O SEBI
„Uvijek sam pred nebom osjećao jednu te istu stvar, a to je da ne znam tačno ko sam. Pred beskrajem neba imao sam iznenadno moćno osjećanje da se smanjuje moje saznanje ko sam. Tačno znam da sam uvijek povezivao nebo sa cvrčcima. Nikad nisam doživio hladni sjaj zvijezda kao tišinu, nego sam uvijek doživljavao jedinstveno iskustvo. Zvijezde trepere – i cvrčci trepere. U Mokrinu je zvjezdano nebo ljepše nego u gradovima, to se zna. Ljeti kad sam bio dijete, stalno smo gledali Mliječni put. Sad kad sam ga gledao ovako sa trombom u očima, imam utisak da je prije šezdeset godina u Mliječnom putu bilo mnogo više zvijezda nego danas. Gledao sam u zvjezdano nebo i opet nisam znao ko sam.“
O INTERNETU I GUGLU (2012. godina)
„Ima raznih besmislenih strogosti prema djeci. To što djeca ne čitaju knjige, uzima im se za zlo, međutim, kompjuter je veličanstvena sprava i kulturna djeca koja koriste kompjuter ne igraju samo igrice nego koriste i internet. Gugl je najveća enciklopedija svih vremena u istoriji.“
O TELEVIZIJI (2012. godina)
„Pravili smo dobre TV serije, jer smo imali dobre urednike. Pera Zubac je kao urednik novosadske televizije pozvao Ršuma i rekao: „Ršume, ti si sad na vrhuncu, daj smisli neku super seriju“, i Ršum je smislio Fazone i fore. Imali smo sreće Zmaj Jova i mi, da nam dođe Džon Timoti Bajford. Lično sam mu zahvalio što nam je oživio Zmaj Jovu na veličanstven način. Imao sam sreću da mi urednici budu i Voja Čolanović i Petar Živadinović. Ako nadahnuti ljudi vode televiziju, onda osjećaju da je televizija nešto što se gleda na trosjedu, u gostinjskoj sobi, u prisustvu ljudi raznih generacija – tu je tetka, deda, unučići… Televizija mora da zadovolji sav taj raznovrsni porodični auditorijum.“
Za kraj, jedna pjesma i jedno od posljednjih gostovanja na televiziji, da vam oživi onaj tako poznati glas našeg starog druga koji ćemo zauvijek pamtiti.
Pogledajte VIDEO
Slađa Stamenković (Detinjarije)
Be the first to comment