Hercegovački običaji: Kako su se udavali i ženili naši stari

Djevojke i momci upoznavali su se najčešće čuvajući stoku ili kod crkve i po dernecima.

Mladić je dolazio po noći djevojci na sijelo ili ćosanje u pravilu utorkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom. Ostali dani bili su za udovce. Nakon što se odluče za brak, započinje uobičajeni način sklapanja braka prosidbom.

U prošnju se išlo većinom subotom uveče, kako bi vjerenici ujutro (nedjeljom) mogli ići u crkvu na prsten. Uglavnom su na prosidbu išli muškarci srodnici (mladoženjin otac, brat i stric ili neki drugi srodnik), koji su sa sobom nosili hranu i piće (pečenog brava, vina, rakije i sl.) i jabuku. Dolaskom djevojčinoj kući, naišli bi na zatvorena vrata i predstavljali se kao putnici koji traže prenoćište (konak).

VJENČANJE

Nakon dužeg natezanja, pušteni u kuću, oni s domaćinom popričaju o svemu uz kafu i rakiju, te vođa prosaca se obrati domaćinu kuće riječima: “Domaćine, mi smo čuli da ti imaš đevojku na udaju. Ja imam momka na ženidbu, pa ako je curi draga volja, neka dođe i nek uzme jabuku”.

Tada domaćin kuće naređuje snahi da dovede curu, koja je izvodila njih više, ali ne pravu. Tek što je dovela pravu, vođa prosaca stavlja jabuku s novcima na sto govoreći: “Domaćine, …, ja tražim tvoju kćer… za moga sina … i pitam u Boga sreću i blagoslov, a u tebe…, tvoju kćer… za mog sina… Ako je draga volja, neka cura uzme jabuku”.

Cura uzima jabuku i daje je ocu i majci i sjedne do vođe prosaca. Nakon toga nastaje veselje do ujutro i dogovore se o datumu svadbe, ruhu i broju svatova. Na rastanku cura daruje prosce s terlucima i čarapama, te po njima pošalje darove ukućanima od prosaca, osim momku.

Na prsten ujutro u crkvu dolazi cura s bratom, a momak s ocem. Nakon toga, započinje naviještanje ženidbe (tri nedjelje za redom, kako bi svi oni koji nešto znaju da se brak između njih ne može sklopiti, dojavili svesteniku u crkvu). Poslije prosidbe momak nije dolazio do cure sve do svadbe. Petnaest dana prije svadbe mladoženja zove svatove, uglavnom muškarce dužnike. Sa svatovima ide i jedna žena, uglevnom neudata sestra od mladoženje. Osobe koje su važne u svatovima su: kum, stari svat (starješina svatova), buljbaša (ide na čelu svatova), barjaktar i čauš ili pušikobila koji ide na kraju svatovske povorke i časti pićem prolaznike. Dan prije svatova mladoženjin otac s još nekim bi otišao i dopremio na konju ili više konja ruho od mlade. Konju bi se na čelo glave objesilo ogledalo. Sa sobom bi nosili pogaču, rakiju, novac za otkup ruha i ključeva od sanduka koje bi držala sestra od mlade.

Na sam dan svadbe, nakon što se svatovi okupe, krenulo bi se po mladu, koju kum nakon puno natezanja i izvođenja lažnih, mlada otkupi i nakon toga svatovi kreću u crkvu na vjenčanje.

Poslije vjenčanja dolazilo bi se k mladoženjinoj kući, gdje su dočekivani sa svatovskim pjesmama i kolom, i nakon dužeg natezanja između domaćina kuće i starog svata otvaraju se vrata, a mlada bi prebacila jabuku s novcima i zajedno s kumom i djeverom ušla u kuću, pozdravila svekrvu uz ognjište gdje bi promiješala jelo u loncu, a zatim bi se uputila među svatove, između kuma i djevera. U međuvremenu bi neko ukrao mladoj cipelu, koju je kum morao otkupiti. Mlada sjedi između kuma i djevera. Mladoženja nije sjedio već je posluživao svatove. Pratitelji mlade, koji su bili na svatovskoj večeri, zvali su se povođani. Negdje oko ponoći kupila bi se jabuka (darivanje). Nakon toga stari svat naredio bi kumu i djeveru da otprate mladence na spavanje i da poškrope prostoriju za spavanje i mladence.

Hercegovina

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.