Iako je Srbija tradicionalno društvo koje je teško prihvatilo i čipovane lične karte, čipovi u rukama njenih građana po uzoru na Šveđane, način je života koji se u Srbiji može očekivati za manje od pet godina, smatraju sagovornici „Blic Biznisa“.
Vijest da najmanje 4.000 Šveđana u svojim rukama ima mikročipove koje koriste umjesto ključeva ili kartica za plaćanje pokrenula je pitanja za šta se sve mogu koristiti čipovi, ali i kada će njihovo korišćenje postati normalna pojava u Srbiji i u ostatku svijeta, mada čipove u rukama pored Šveđana imaju i stanovnici Kine i Belgije.
Istraživanje pokazuje da u Srbiji za ugradnju čipa u ljudski organizam ne postoji mnogo tehnoloških prepreka i da će ljudi početi da ih ugrađuju čak i za manje od pet godina. Naši sagovornici su saglasni da je tehnologija takvih čipova relativno jednostavna i da se nalazi u skoro svakoj poslovnoj kartici za identifikaciju, koje Srbi već odavno koriste. Problem mogu biti zakonske procedure i odobrenja, ali to je sada druga priča.
Tehnološki stručnjaci iz Srbije objašnjavaju da ako postoji prepreka, onda je ona u bezbijednosti podataka i etičkim pitanjima, jer ta tehnologija nije previše napredna i nešto je što se u Srbiji može primijeniti.
Čipovi su veličine novčića i nalaze se u staklenoj kapsuli, tako napravljeni da ih tijelo ne odbacuje. Za sada, ova tehnologija sadrži malu količinu podataka, ali kako se bude radilo na usavršavanju, plan je da se čip koristi višenamjenski.
Mikročipovi se ugrađuju pod kožu ruku, a kako stručnjaci kažu, bol traje 24 sata. Njihova svrha je da korisnicima olakšaju obavljanje dnevnih obaveza, od ulaska u zgradu do dolaska u kancelarije, samo uz jedan pokret rukom preko digitalnog čitača.
Na pitanje da li su građani Srbije spremni da ugrađuju čipove u svoj organizam, sociolog Dragana Dimić objašnjava da je Srbija tradicionalno društvo koje se teško prilagođava čak i korišćenju čipovanih ličnih karti. Stoga bi, kako kaže, u početku vrlo mali broj ljudi prihvatio ugradnju čipa u ruke, ali bez obzira na to, ona smatra da takva vrsta čipovanja u nekom trenutku neće moći da se izbjegne pa će i građani morati da se naviknu i prihvate ih.
Dimić kaže da će građani Srbije teže prihvatiti čipove iz straha da će na taj način biti praćeni i da će ih neko stalno nadzirati, a da će najvjerovatnije najprije ljudi koji imaju neke veze sa inostranstvom donijeti taj model kao nešto normalno što se koristi u drugim zemljama.
„Sve poslovne transakcije su vezane za čipovane lične karte tako da smo praktično prisiiljeni da ih koristimo. Isto tako će biti i sa čipovanjem ljudi. Jednog dana to neće moći da se izbjegne jer će nam vjerovatno trebati zbog nekih drugih stvari“, kaže Dimić.
Prema njenim riječima, čipovi neće biti loši za ljude koji su stari, koji su teško pokretni, dementni ili se ne snalaze sa korišćenjem novca u kešu, jer će im na taj način mnoge aktivnosti biti znatno olakšane.
Da je ugradnja čipova u ruke Srba vrlo izvodljiva, ne mnogo skupa i da će se desiti u kratkom vremenskom periodu tvrdi ekonomista Ljubodrag Savić i ističe da bi to olakšalo život ljudi.
„Zamislite situaciju u kojoj ne morate da otkucavate karte već samo prolazite pored svih aparata. Vjerujem da bi elektronskom bankarstvu to bilo od nevjerovatno velike koristi. To je realnost koja vrlo brzo može da bude u Srbiji ali mislim da ogromna većina ljudi nije spremna za to. U tehničkom smislu ne treba dug vremenski period, mnogo kraći od pet godina“, ističe.
Objašnjava da te tehnologije nisu skupe, da se jednostavno koriste i da u Srbiji u tehnološkom smislu ne postoji veliko ograničenje za čipovanje.
„Srbija se relativno lako može prilagoditi u tehničkom smislu, ali postoji to drugo pitanje donošenja zakona i spremnosti građana i preduzeća na korišćenje tih tehnologija“, zaključuje Savić.
Be the first to comment