Nevjerovatna mudrost naših predaka danas je gotovo zaboravljena

Narodne zagonetke spadaju u vrstu narodne mudrosti, koje su u našem narodu danas gotovo zaboravljene. Nekada su služile kao kao vid zabave oko ognjišta i u radu, a podjednako su ih voljele i djeca i odrasli.

Ono što zagonetku čini posebno interesantnom jeste to što se pojam predstavlja u posebnom, skrivenom vidu, te je potrebno njegovo odgonetanje. Da bi se što preciznije stiglo do rješenja, zagonetku je potrebno što pažljivije čitati.

Dubinom misli, ljepotom izražaja i raznolikošću sadržaja, potekle direktno iz naroda, zagonetke predstavljaju pravo bogatstvo našeg kulturnog naslijeđa.

Aj, more, aj! Što je, more, što? Ko je tamo to?
/Odjek/

Đeca majci kažu: piju, piju;
a majka njih pita: ko, ko?
/Pilići i kvočka/

Ja se zovem kuku i ruz,
bez mene vam kuku i lele.
/Kukuruz/

Niti ti, niti ja,
ni ti ne moš pogoditi,
samo ti se kaže.
/Niti/

Para se zove, a para nije;
a ko je nema, hljeba ne ije.
/Para od disanja, dah/

Bijelo kao guska, ide kao guska,
i dreči kao guska, a nije guska.
/Gusan/

Odoše dva oca i dva sina u šumu,
rascijepiše jedan ćutak na četvoro,
svaki po jednu četvrt uzeše,
a jedna četvrt ostade.
/Deda, sin i unuk/

Podiže se muž i žena,
brat i sestra, zet i šura,
ponesoše hljebac i po,
kad podijeliše svakom po po hljeba dopade.
/Muž, žena i ženin brat/

Bijelo je sir nije,
repato je miš nije,
so liže vo nije.
/Rotkva/

Zeleno kao trava,
liže so ko krava.
/Krastavac/

Krunu imam – nisam kraljica,
kožu imam – a nisam kravica.
/Mušmula/

Roge ima, koza nije,
travu pase, ovca nije,
samar nosi, konj nije.
/Puž/

Šareno je, zmija nije,
a od žene ti je vjernije.
/Pas/

Veće od konja, manje od magareta.
/Sedlo/

Drven trbuh, kožna leđa, dlakama govori.
/Gusle/

Zimi puno, ljeti prazno.
/Ambar/

Zlla mila u zlii se kolač svila.
/Zmija/

Ja sam crna i crvena
svakome sam mužu žena.
/Zemlja/

Kad vidiš, onda ga ne vidiš,
a kad ne vidiš, onda ga vidiš.
/Mrak/

Kako u sobi, tako i napolju.
/Prozor/

Kao žica tanko,
kao zmija vitko,
puca kao p u š k a,
uje kao vaška.
/Bič/

Manje od maka, a digne junaka.
/Buva/

Ozgo ploča, ozdo ploča,
a u sredi živo mrda.
/Kornjača/

O klinu visi, o zllu misli.
/P u š k a/

Crno malo vodu pilo,
u sobi se podbočilo.
/Krčag/

Visjela je visjelica;
pod njom sjedi kosmatica,
Boga moli kosmatica,
da joj padne visjelica.
/Kobasica i mačka/

Zavrzanje, zagreanje,
zavr tamo, zavrt amo,
ja tebe skukulježih.
/Žito/

Iver, sjever, kaćiper,
svud kroz goru nakićen.
/Sunce/

Preko šume šum, šum;
preko polja kas, kas,
pa u vodu tumbas.
/Žaba/

Bezubo prase junačku glavu popase.
/Britva/

Golo momče kroz goru promače
i iznese kosu u zubima.
/Češalj/

Gurava kobila sve polje p o b i l a.
/Kosa/

Dva lokvanja oko panja.
/Uši/

Pali – paprika nije,
peče – a vatra nije,
bode – a drača nije.
/Kopriva/

Zemlja zemlju kopa.
/Čovjek/

Nit’ šušnu, nit’ bušnu,
a u kuću dođe.
/Mrak/

Posijah sjeme, pobrah mješine.
/Paprika/

Crn galonja u nebo zja.
/Dimnjak/

Crno ustade, bijelo ostade.
/Kvočka i jaje/

Visok tata, plosna mama,
bunovit zet, manita djevojka.
/Nebo, zemlja, vetar, magla/

Gora je rodi, rosa je doji,
a sunce uzgoji.
/Vila/

Kad izidjem na srebrno guvno,
i udarim u sve svire,
ušima me čuju,
a očima ne vide.
/Vjetar/

Lijeska trolijeska, u lijesci
oganj gori, a u ognju čovjek stoji.
/Ogledalo/

Mrkonja na zemlju pade,
sav svijet ne može da ga digne,
dok ne dođe brat bijelonja.
/Noć i Sunce/

Prođoh vodu, ne ukvasih se,
prođoh vatru, ne izgorijeh se.
/Vjetar/

Pun tor zlatorudih ovaca,
među njima čoban-baša
u mlatne haljine.
/Mesec i zvezde/

U sred kuće zmajevo gnijezdo.
/Ognjište/

Dvije vile među dvije st’jene,
svakog vide, samo sebe ne vide.
/Očnji vid/

Leži zmaj među dva dola krivodola.
/S a b lj a/

U našeg bijelca devet pokrovaca,
i opet mu se rebra vide.
/Bijeli luk/

Ozgor ide majka be,
sin je zove, majko ve!
/Ovca i jagnje/

Poslao car carici
u tisovoj kablici
dvanaest zlatnih jabuka
u svakoj jabuci po četiri kriške
u svakoj krišci po sedam sjemena.
/Godina/

OPANAK