Nokubonga Qampi postala je poznata kao „mama lavica“ u Južnoj Africi, nakon što je u b i l a jednog i r a n i l a dvojicu muškaraca koji su s i l o v a l i njenu kćerku.
Bila je optužena za u b i s t v o, ali nakon gnjevne reakcije javnosti krivični proces je stopiran tako da se Nokubonga mogla fokusirati na oporavak svoje kćerke.
U po noći Nokubongu je iz dubokog sna probudio zvuk telefona. Djevojka sa druge strane linije bila je udaljena samo 500 metara od nje i rekla joj je da njenu kćerku Siphokazi s i l u j u trojica muškaraca koji su svima dobro poznati.
Njena prva reakcija bila je da pozove policiju, ali nakon par pokušaja nije bilo odgovora. Osim toga, znala je da će im trebati dosta vremena dok stignu do sela koje se nalazi u istočnoj provinciji Kejp Tauna. Ona je bila jedina osoba koja je mogla pomoći njenoj kćerki u tom trenutku.
„Plašila sam se, ali onda sam bila prisiljena da odem zato što se radilo o mojoj kćerki“, rekla je. „Bojala sam se da će već biti m r t v a kada dođem tamo. Poznavala je počinitelje, oni su poznavali nju tako da sam se bojala da će je morati u b i t i kako ih ne bi prijavila“.
Sipokazi je u to vrijeme bila u posjeti kod grupe prijatelja u obližnjem selu, ali u jednom trenutku je zaspala i ostala sama, kada su njeni prijatelji izašli oko pola dva ujutro. Tada su se pojavila trojica muškaraca koja su pila u jednoj od susjednih kuća i došlo je do n a p a d a.
Nokubonga je odlučila da prođe preko bašte. Njena mala koliba ima dvije prostorije, spavaću sobu u kojoj je spavala i kuhinju iz koje je uzela nož prije nego što je pošla.
„Put do mjesta gdje sam trebala doći bio je prilično opasan i mračan pa sam morala iskoristiti lampu na telefonu kako bih osvjetlila put i našla mjesto koje sam tražila“, kazala je.
Čula je kćerkine krike kada se približila kući u kojoj se ona nalazila. Kada je ušla u prostoriju, svjetlo lampe omogućilo joj je da ugleda s t r a v i č n u scenu s i l o v a nj a.
„Kada su me ugledali n a s r n u l i su na mene i tada sam pomislila da se moram braniti, bila je to automatska reakcija“, rekla je Nokubonga, ali je odbila da ispriča detalje onog što se kasnije dogodilo.
Sudija koji je bio nadležan za slučaj tužbe protiv s i l o v a t e lj a rekao je da je njeno svjedočenje pokazalo kako je postala ‘veoma emotivna’ kada je ugledala s i l o v a nj e svoje kćerke, dok su druga dvojica muškaraca stajala oko kreveta sa spuštenim hlačama i čekali svoj red.
Sudija Mbulelo Jolwana nastavio je i rekao: „Razumijem zašto je bila b i j e s n a.“
Jasno je da se Nokubonga odbranila uz pomoć noža kada su nasrnuli na nju. Dok ih je b o l a, oni su pokušavali pobjeći iskakanjem kroz prozor. Tako su dvojica ozbiljno r a nj e n a, dok je jedan dobio fatalne povrede. Nakon toga, Nokubonga nije ostala da vidi u kakvom su stanju s i l o v a t e lj i već je samo napustila kuću zajedno sa kćerkom.
Kada je policija stigla, ona je u h a p š e n a i odvedena je u lokalnu policijsku stanicu gdje su ju zadržali u ćeliji. U isto vrijeme, Siphokazi je bila u bolnici i brinula o svojoj majci, zamišljala ju je u ćeliji kako očekuje potencijalnu dugu zatvorsku kaznu.
„Voljela bih da sam ja mogla odslužiti vrijeme u zatvoru umjesto nje“, izjavila je.
Buhle Tonise, advokat koji je zastupao Nokubongo na sudu, sjeća se da se ona pri njihovom prvom susretu, sedam dana nakon n a p a d a, već bila predala zato što je smatrala da će sigurno završiti u zatvoru.
„Kada se susrećete sa ljudima koji žive na ovom nivou siromaštva, onda nije iznenađenje što oni misle da je stvar već gotova zato što niko neće stati na njihovu stranu. Pravosudni sistem naklonjen je onima koji imaju novca“, pojasnio je.
Dok su advokat i Nokubonga pričali, Siphokazi ih je samo nijemo posmatrala. N a p a d joj je na neko vrijeme oduzeo moć govora. Ono što ni advokat ni majka i kćerka nisu mogli predvidjeti bila je moć medija, koji su na kraju kreirali legendu o majci lavici.
Rijedak je slučaj da se neki slučaj s i l o v a nj a medijski proprati u Južnoj Africi. Najveći razlog leži u ekstremno velikom broju s i l o v a nj a u ovoj zemlji (oko 110 dnevno), a o tome koliko su razmjeri tog problema dovoljno govori i činjenica da je južnoafrički predsjednik Cyril Ramaphosa nedavno proglasio nacionalnu krizu zbog ovog problema.
Problem je pogotovo izražen u provinciji Istočni Kap, koja je najsiromašnija i gdje nezaposlenost iznosi vrtoglavih 45%. Ovo je regija u kojoj Nokubonga i Siphokazi žive.
Među mnogobrojnim h o r o r pričama o s i l o v a nj u, ova se ipak izdvojila. Medije je privukla priča o majci koja je lavovski odbranila svoju kćerku. Budući da nisu mogli imenovati Nokubongu kako bi zaštitili anonimnost njene kćerke, jedne dnevne novine nazvale su ju ’majkom lavicom’ i postavile priču pored fotografije sa lavicom i njenom mladunčadi. Ime se zadržalo.
„Meni se u početku to ime nije sviđalo zato što ga nisam shvatala“, rekla je Nokubonga. „Ali, na kraju sam shvatila da su me tako nazvali zato što su smatrali da sam heroj.“
Zbog uticaja medija, javnost je počela kritikovati odluku da se podigne tužba za u b i s t v o protiv majke koja je pokušala zaštiti svoje dijete i započela je kampanja sakupljanja sredstava za sve troškove odbrane tokom njenog suđenja. Ovo ju je ohrabrilo, a podrška javnosti sve je više jačala i tokom suđenja.
U konačnici, izašla je pred sudiju koji je objavio da je oslobođena krivice. Nakon što je tužba povučena, prvo što je uradila bilo je da pozove svoju kćerku.
Prevela: Staša Nikodinović
BBC
Ostavi komentar