Kad magarci utihnu

Foto: Siniša Pašalić

Više od 1.400 univerzitetskih profesora iz Srbije imenima i prezimenima, zvanjima i znanjima, digli su glas protiv fizičkog i verbalnog nasilja, režimskog zastrašivanja i p r og o n a ljudi po tabloidima i ulicama, vrijeđanja svakog ko misli drugačije, b r u t a l n o g gušenja sloboda. „N a s i lje m pokušavaju da se z a s t r a š e i ponize građani“, upozoravaju profesori koji zajedno sa studentima, glumcima, rediteljima, piscima, ljekarima, inženjerima i desetinama hiljada sunarodnika mjesecima upiru prst u, kako ističu, sve izraženija obilježja d i k t a t u r e pod kojom žive i iz koje im djeca svakodnevno odlaze.

U Republici Srpskoj muk! U njoj ili nema obilježja d i k t a t u r e, ili nema intelektualaca i umjetnika, ili su režimsko n a s i lj e, prijetnje, vrijeđanje i z a s t r a š i v a nj e neistomišljenika već učinili svoje, pa ljudi p r e s t r a v lj e n o i ćutke gledaju kako im djeca bježe u kolonama, glavom bez obzira!

Umjesto njih, umjesto razgaćene opozicije i plejade nevladinih organizacija za zaštitu prava ljudi, kućnih ljubimaca i zeleniša, umjesto malodušne i čangrizave mahale, par klinaca najavljuju prijedlog da se s ove strane Drine z a s t r a š i v a nj e zakonom zabrani!

Ovdje je rizično čak i podržati proteste u Srbiji, povući paralele. Кome se i omakne, danima ga razvlače na stubu srama, provlače kroz toplog zeca! Okupljanja ne dolaze u obzir! Sve je pod kontrolom. Ni viber i fejsbuk grupe ne smiju da se omasove. Ograničen broj penzionera može igrati šah u parku, ali da oprezno dira – konje! Višečlane porodice moraće da najavljuju šetnje vikendom. Studenti će pravdati izostanke s nastave s t r a h o m od okupljanja!

Postavljanjem kamera na svakom ćošku u gradu, Banja Luka se pretvara u dnevnu sobu Parova ili Zadruge. Mnogi će reći da i nema neke suštinske razlike, iako se Mitrovićevi i Marićevi likovi ničega ne p l a š e i ne stide. Doduše, njih tamo gledaju besposlene domaćice, nas ovdje – besposleni inspektori! Ali to nije dovoljno da bi se uočila razlika između dva varijeteta autoritar*zma, dva antidemokratska koncepta, dva stila vladanja koji međusobno neodoljivo liče, a i sami se na sva zvona hvale kako niko i nikada u Srbiji i Srpskoj nije bio bliži, dostizao toliko jedinstvo, ujednačavao praksu!

To je valjda i priznanje da, ako nemamo kuražnu inteligenciju, svakako ne zaostajemo sa ovdašnjim replikantima vulina, martinovića, rističevića, neša stefanovića… Analitičari su nam i bukvalno isti, takoreći zajedničko vlasništvo! Honorar je dupli, ali floskule o državnim neprijateljima, izdajnicima, stranim plaćenicima, m r ž nj i kojom se ološ od opozicije i naroda ostrvio na bezgrešnu vlast, prepadanje zavjerama i scenarijumima obojenih revolucija i slične mentalne iznutrice skroz su – copy paste!

Još srodnije je vrijeđanje odozgo! Taj prostački prezir prema svima koji nisu kleknuli, zapuzali… Politički i medijski ortakluk u crtanju meta na čela neistomišljenika, poslije čega obično slijede b a t i n e, metalne šipke, mobing ili bar rafal botovskih p r i j e t nj i i kleveta. Jedini scenarijum koji se ostvaruje! S t r a h i m r ž nj a uvećavaju se i vrte u krug.

Кao prilog vjernosti i poslušnosti, ostrašćeni poslanici promovišu najjeftini cinizam u skupštinskoj sali, pljuju po društvenim mrežama, prijete otkazima, najavljuju nekakve istrage, u d a r a j u i one koji su potpuno pali! Ako za legitimisanje, i s l i j e đ i v a nj e, zabrane okupljanja i šetnji utroje policija možda i može naći nekakva objašnjenja, za raspojasanu bahatost koja sve češće prelazi granice gluposti i oholosti i nastupa kao nadahnuće različitim oblicima z l a, navodni narodni poslanici morali bi da odgovaraju! Politički, moralno, k r i v i č n o!

I odgovaraće, naravno, kad tad! Zakon o zabrani z a s t r a š i v a nj a, međutim, dok su u većini neće ni razmatrati. Кlince su već popljuvali. Ali…

U jednoj Ezopovoj basni, lav i magarac postali su ortaci i krenuli u lov. Došli su do pećine u kojoj su živjeli jaganjci. Lav je stajao na ulazu i motrio na žrtve, a magarac ušao i zanjakao kako bi ih preplašio. Jaganjci su počeli da bježe, a lav ih je dočekao i pojeo. Кada je magarac izašao upitao je lava šta misli o njegovoj odvažnosti i uspjehu, lav mu je odgovorio: “Prijatelju, i mene bi preplašio da nisam znao da si magarac!”

Lavovi preziru magarce! Gade ih se! Nisu oni nikakvi prijatelji. Bez obzira što su u istoj partiji znaju oni s kim imaju posla! Trpe ih samo dok su im pokorni, dok im služe nečemu, dok njaču u njihovu korist, popunjavaju liste, spopadaju po skupštinama, preduzećima, tviteru. Adorno bi rekao da su u pitanju tipične autoritarne persone. F a n a t i č n o se dive i obožavaju one iznad sebe, iako ih se podsvjesno plaše i gnušaju, a drski su, bahati, namazani i sarkastični prema onima koje doživljavaju da su ispod njih, vaspitani i nemoćni da im uzvrate, da njaču s njima.

Ali, sa ili bez zaštite lavova, sile i komocije većine, oni su ipak samo magarci! Sa njima je lako. Nekada su ih jahali i magarcima pravili vršnjaci, danas to upražnjavaju vođe, sutra će supruge i djeca.. Bilo bi previše opasno da utihnu. Ne bismo ovako nepogrešivo znali gdje smo i ko je na kojoj strani!

O njima više u nekim narednim kolumnama…

Đorđe Vuković

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.