Sa sticanjem dostojanstva treba započeti u poznim srednjim godinama. Nikako ranije…

Godinama mi je bilo teško da dokučim šta bi mogla biti prednost starosti.

Dostojanstvo i snijeg

Ima nešto svečano u atmosferi uvijek kada pada snijeg. Snijeg ima svoje dostojanstvo. Pada lagano, sa sigurnošću i otmenošću svog kretanja koje samo priroda može da dâ. Tu otmjenost zasnovanu na miru i sigurnosti pojave, a sa njom i dostojanstvo, priroda podari i nekom seljaku u zabiti, i on na jednako dostojanstven način postupa u svom ophođenju sa drugima kao i edukovani plemić. Razlika između čovjeka i snijega je samo u tome što ljudsko dostojanstvo podrazumijeva još i samopoštovanje, kao i uvažavanje drugih.

Pokreti čoveka i pahulja snijega koji znače otmjenost su pretežno spori ali uvijek dovršeni i zato odišu svečanošću. Oni kao takvi grade i šalju svojevrsnu poruku o njima, koja ne mora biti upućena nekom konkretno već samo emituje stanje onoga koji je šalje, bez ikakve pretencioznosti da zasjeni.

Ni kada ubrza svoje kretanje pahulja snijega ne gubi od svoje unutrašnje harmonije i sigurnosti pokreta i izvjesnosti njihovog dovršavanja. Čovjeku, tom poluprirodnom – poludruštvenom biću, samo ostaje da se ugleda na nju.

Dostojanstvo i starost

Moj pokojni profesor Jovan R. Marjanović mi jednom reče dok sam bio u tridesetim da svako doba života ima svoje prednosti. Usvojio sam taj stav ali bilo mi je godinama teško da dokučim šta bi mogla biti prednost starosti koju prati bolest, gubitak spoljašnje privlačnosti i fizičke i mentalne snage, slabljenje društvene pozicije i društvene moći koju imamo dok radimo, stvaramo i stičemo novac i druga dobra. Sa svim tim uz starost neminovno ide i gubitak uvažavanja od strane drugih. Stari ljudi u najboljem slučaju mogu računati na ponečije sažaljenje kao pozitivnu emociju.

U mom višedecenijskom traganju za smislom prednosti koju ima starost došlo je prvo do slutnje, a posle i do čvrstog uvjerenja da je velika prednost starosti to što uz nju ide dostojanstvo. Ono nadoknađuje i fizičku slabost, i nedostatak novca, i nestanak društvene pozicije. Samo, dostojanstvo nije lako steći i zato sa njegovim sticanjem treba započeti dok je čovek još u poznim srednjim godinama. Nikako ranije. To bi našoj mladosti oduzelo dragocjeno prirodno pravo na neozbiljnost, razdraganost i grešnost koje su njeno svojstvo i njen opšti pratilac.

Piše: prof. dr Dragan Simeunović / Nedeljnik

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.